Pretraga

Arhiva članaka

Приказивање постова са ознаком Feljton. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Feljton. Прикажи све постове

Gajevi: Akcijama do asfalta - 1978

U MJESNOJ ZAJEDNICI GAJEVIMA

Mještani Gajeva, sela u bosansko-šamačkoj komuni u nekoliko godina organizovali su niz radnih akcija koje su doprinijele da ovo selo u potpunosti promjeni svoj nekadašnji izgled.

Izgrađeno je dosta novih kuća, renovirana niskonaponska mreža za električnu struju. napravljen Dom kulture zа kojim se godinama osjećala potreba, uređene prostorije zа mjesnu ambulantu, te izgrađen sportski poligon, i niz drugih komunalnih objekata.

Ovih dana, vrijedni mještani ovo posavskog sela, udaljenog od Bosanskog Šamca, petnaestak kilometara. Odlučili su da organizuju još jednu izuzetno vrijednu radnu akciju.

Naime, na referendumu su se izjasnili za zavođenje mjesnog doprinosa, kako bi obezbijedili sredstva za asfaltiranje tri kilometra dugog puta kroz selo.

Na referendumu su se mještani jednoglasno izjasnili da će u naredne tri godine izdvajati pet odsto iz sredstava ličnih dohodaka zaposlenih radnih ljudi, dok će poljoprivredni proizvođači od svojih prihoda izdvajati čak 25 odsto. Na ovaj način računaju Gajevljani moći će se obezbijediti oko milion i tristotine hiljada dinara. Toliko sredstva će obezbijediti i Samoupravna interesna zajednica za puteve u Bosanskom Šamcu.

Mnogo novog u Srednjoj Slatini

* PANORAMA NAŠIH SELA * SREDNJA SLATINA 

MNOGO NOVOG U SREDNJOJ SLATINI

U Srednjoj Slatini u opštini Bosanski Šamac predočili su nam čitav paket akcija u ovoj godini.

- U toku ove godine naše selo će dobiti sektorsku ambulantu. Dok se ne izradi posebna zgrada, sektorska ambulanta će biti smještena u školskim prostorijama. Novina je i u tome što će naša omladina, jedna od prvih na ovoj komuni, dobiti i omladinski dom. Za izgradnju ovih objekata novčana sredstva obezbijediće seoska domaćinstva a akciju će potpomoći i Poljoprivredni kombinat iz Šamca i Оpštinska skupština sa oko pola miliona starih dinara.
Međutim, roditelje iz Srednje Slatine najviše raduje činjenica da će početkom naredne školske godine u selu biti otvoren peti i šesti razredi osnovne škole što lani nije bio slučaj.

Srednjoslatinčani ipak najviše posla imaju oko opravke i izgradnje puteva. Prema riječima Mile Labovića seoskog učitelja i jednog od "glavnih" u selu, u ovoj godini biće izgrađeno oko šest kilometara puteva, a u planu je i opravka 10 kilometara puteva. Kada putevi budu završeni kroz selo će saobraćati autobus. Osim toga, saznajemo da će ih preuzeti Opštinska skupština u Bos. Šamcu kao puteva četvrtog reda.
- Da bi ovaj posao mogli privesti kraju uveden je mjesni samodoprinos od dva odsto na katastarski prihod, kaže nam Labović.

Stanovništvo 5. dio - feljton

Iguman Jovan Nedić, Selo Slatina kod Bosanskog Šamca i njena okolina, 1990

19.    Stanovništvo 5. dio

Poreklo sadašnjeg stanovništva po rodovima



B. RIMOKATOLICI

Stanovništvo, crkva i sveštenstvo

Doselјavanje sadašnjeg stanovništva u Slatinu pada u vreme obnavlјanja svih naselјa u opustošenoj Posavini četrdesetih godina XVIII veka za vlade Abdulah-paše Muhsin Zade i njegovih naslednika./92/ Među prvim doselјenicima su pored ostalih i 12 rimokatoličkih domaćinstava koji se spominju 1743. godine o čemu je dat opširniji opis na početku ovog poglavlјa. Po crkvenoj podeli oni su pripadali župi Bijela u čijem je sastavu bilo 19 sela. Sem Bijele tu su spadala i naselјa: Tramošnica, Slatina, Vukšić, Donja Skakava, Gornja Skakava, Turić, Hrgovi, Špionica, Babunovci, Seona, Ujdrovići, Dubrave, Gorice, Vidovice, Matić Selište, Oštra Luka, Bubalov Bok i Turkovište. U ovih 19 sela bilo je u to vreme samo 255 rimokatoličkih domova sa ukupno 1768 duša/93/ što znači da su sela bila mala i brojala su prosečno 10 do 20 domova. Kasnije će se Slatina pripojiti župi Tramošnica i ostaće u tom sastavu sve do iza Drugog svetskog rata.
Tek u novije vreme počela se osećati potreba za osnivanjem rimokatoličke župe u Slatini. Neposredan povod za odvajanje od matične crkve bio je veća udalјenost od Tramošnice i neudovolјavanje nekim zahtevima vernika. Naime, rimokatolici su tražili od Župskog ureda u Tramošnici da im se odobri podizanje kapele i omogući održavanje mise bar jednom mesečno. Pošto im se ovde nije izašlo u susret, Kralјičani i Gornjani sami vlastitim sredstvima sagrade crkvu i župski stan u Kralјičanima 1971. godine, a zatim zatraže od nadležnih crkvenih vlasti da im se odobri osnivanje samostalne župe. Odobrenje je ubrzo došlo, pa je već 1972. godine osnovana rimokatolička župa Srednja Slatina.
Nјivčani se usprotive ovakvoj odluci ostalih župlјana, pa ne htednu učestvovati u gradnji crkve i župskog stana, nego i dalјe ostanu u sastavu tramošničke župe. Ja sam, ipak, svojim radom obuhvatio i ovaj zaseok s obzirom da sa Slatinom čini jednu celinu.
Novu župu sačinjavaju dva zaseoka Kralјičani i Gornjani sa svega 170 domova i 950 duša.
Sveštenstvo je dijecezansko, tj. svetovno. Od 1972. godini bili su župnici: Šušak Josip iz Čardaka, Čandrić Anto iz Žepča, Živković Andrija iz Kostrča, Borić Ivica iz Radunice i Mikić Ambroz iz Vidovica sadašnji župnik./94/

Stanovništvo 4. dio - feljton

Iguman Jovan Nedić, Selo Slatina kod Bosanskog Šamca i njena okolina, 1990

18.    Stanovništvo 4. dio

Poreklo sadašnjeg stanovništva po rodovima



Srednja Slatina

Do potkraj turske vladavine ovde su bila samo dva sela Gornja i Donja Slatina sa ukupno 170 pravoslavnih domaćinstava./89/ Kada je za donjoslatinskog kneza došao Trivo Subanović, izdvoji se jedan deo sela i nazove se Srednja Slatina. Danas je to zasebna mesna zajednica u kojoj postoje četiri zaseoka: Srednja Mahala, Kralјičani, Nјivak i Gornjani. Prvi zaseok naselјavaju pravoslavni, a ostala tri rimokatolici.

Srednja Mahala

Stanovništvo 3. dio - feljton

Iguman Jovan Nedić, Selo Slatina kod Bosanskog Šamca i njena okolina, 1990

17.    Stanovništvo 3. dio

Poreklo sadašnjeg stanovništva po rodovima


Donja Slatina

Puškari

Puškari su severoistočno od reke Tolise. Po kazivanju starijih lјudi ovde je za vreme turske vladavine bilo majstora koji su opravlјali puške, pa otuda naziv zaseoka.
U jednom dokumentu iz 1851. godine spominje se neki Cvijan Puškarević star 75 godina, što znači da je rođen 1776. godine./85/ Ovaj rod je davno izumro.

SAVIĆI III: Ne znaju odakle im je starina (4 kuća, Slava Sv. Simeon Bogoprimac).
KERTIĆI : Prešli iz Panjika, gde je dat opširniji opis (1 kuća, Slava Sv. prorok Ilija).
VUČIĆEVIĆI: Oko 1860. godine došao praded Andrija i žena mu Goja od Bijelјine (7 kuća, Slava Sv. Kozma i Damjan – Vračevi).
JOVIČIĆI su nepoznatog porekla (2 kuće, Slava Sv. Vasilije Veliki).

Stanovništvo 2. dio - feljton

Iguman Jovan Nedić, Selo Slatina kod Bosanskog Šamca i njena okolina, 1990

16.    Stanovništvo 2. dio

Poreklo sadašnjeg stanovništva po rodovima

Gajevi

Naziv, svakako, potiče od nekadašnjeg seoskog atara i to u pluralu Gaj – Gajevi. Postoji mišlјenje da su stari najpre naselili ovaj zaseok što ima osnova s obzirom da je prva bogomolјa sagrađena, upravo u Gajevima. Spominje se 1780. godine kada je zapalјena pa se može zaklјučiti da je u XVIII veku ovde bio centar sela.

SIMEUNOVIĆI: Po kazivanju starog Stojana Simeunovića poreklom su iz Hercegovine. Prvo dosele u Gorice kod Brčkog, a odatle oko 1750. presele u Donju Slatinu u Vreoce. Predak koji se tu doselio umre, a iza njega ostanu žena i sin mu Cvijo. Nešto kasnije ona se uda u Gajeve za nekog Vuka Dragojla, kome se ne zna za potomstvo, gde dovede i malog Cviju. Cvijo se oko 1788. godine oženi. Imao je sina Simeuna, po kome se potomci nazovu Simeunovići. Simeun je imao šest sinova: Ignju, Voju, Stevu, Nikolu, Cvijana i Savka, koji se spominju u jednom dokumentu iz 1851. godine./82/ Ignjo ode u Čović Polјe i od njega je nastao rod Ignjići, a ostali ostanu ovde. Jedno vreme zvali su se i Podbarci, po mestu Bare kod Ražlјeva gde su stanovali (35 kuća, Slava Đurđevdan).
STOJANOVIĆI I su nepoznatog porekla (4 kuća, Slava Nikolјdan).

Stanovništvo - feljton

Iguman Jovan Nedić, Selo Slatina kod Bosanskog Šamca i njena okolina, 1990

15.    Stanovništvo 

Poreklo sadašnjeg stanovništva po rodovima

A. PRAVOSLAVNI

U periodu od 1960. godine do danas više puta sam posetio svoje rodno mesto Slatinu, pa sam bio u mogućnosti da izvršim sistematsko ispitivanje porekla stanovništva. U radu sam se najviše
oslanjao na narodna predanja, a samo ponegde tekst upotpunjavao oskudnim podacima iz literature.
To nije bio nimalo lak posao s obzirom da u selu ima oko 160 rodova od kojih su se neki toliko razgranali da je trebalo utrošiti dosta vremena na ispitivanju porekla i grupisanju pojedinih
porodica po srodnosti.
Teškoće su bile i u tome što se samo kod predstavnika pojedinih rodova očuvalo predanje na svoje poreklo, dok su kod ostalih kazivanja bila nesigurna, različita, ili mi ništa nisu znali reći o tome. Sem toga, ima pojave da poneko napusti rodovsku Slavu i uzme Slavu ženinu, ili predstavnika drugog roda čiji je posed kupio ili nasledio, što je, takođe, otežavalo rad. Da bi se kod ovakvih slučajeva otklonile nejasnoće po pitanju porekla i srodnosti, ja sam u opisu tih rodova uneo i jednu i drugu Slavu, a u tabeli naveo samo Slavu rodovsku. |
Potrebno je ovde naglasiti da se statistički podaci po rodovima i broju kuća u opisu porekla po zaseocima ne slažu sa podacima iz tabelarnih pregleda koji su dati na kraju ovog poglavlјa. To dolazi otuda što sam u prvom slučaju zadržao i one rodove za koje sam već odranije imao podatke, pa su u međuvremenu izumrli ili se odelili, dok su u tabelama uneti statistički podaci prema stanju iz 1982. godine, tj, koji se i danas nalaze u Slatini.

Verovanja - feljton

Iguman Jovan Nedić, Selo Slatina kod Bosanskog Šamca i njena okolina, 1990

14.    Verovanja 

      Iako su sveštenici i učitelјi u kontaktu s lјudima stalno ukazivali na štetnost od praznoverja i danas u Slatini ima sveta, istina, manje nego pre, koji su skloni tome. Primeri izneti ovde, takođe, spadaju u praznoverje, pa ne treba držati do njih, s obzirom da nemaju ništa zajedničko sa verom.
      Kada grmi i sevaju munje iz kuće se iznesu neki predmeti: sinija, maše, vilјuška, nož n drugo, jer se veruje da će se time omesti ili ublažiti nevreme.
      Na Božić se napravi krug od konopca po zemlјi ili snegu i tu se hrane kokoške da ne idu daleko od kuće.
      Između Gospojina se ne počinje graditi nikakva zgrada zbog vukova.
      Otelјenoj kravi veže se vrpca  od crvenog pletiva za rep, da je ko ne „urekne“.
      Kažu da ne valјa tući decu na Tucinjdan, jer će dobiti čireve.
      Kada se jede „grušava“ (razlјevuša od kukuruznog brašna i mleka od tek otelјene krave) domaćica sipa hladnu vodu za vrat svima koji je jedu, da krava ima više mleka.
     Slušao sam da nije dobro ubijati lasicu, jer ako se ne dotuče, sveti se čoveku na taj način što će da povrati u lјudsku hranu i koje okusi umreće.

Običaji - feljton

Iguman Jovan Nedić, Selo Slatina kod Bosanskog Šamca i njena okolina, 1990

13.    Običaji

      Običajima i verovanjima u Posavini pisao je u novije vreme prof. Milenko Filipović./70/ Ja ne bi ponavlјao ono što je on zabeležio, nego bi samo izneo neke nove podatke koje sam čuo i video u Slatini.
      Uoči Đurđevdana momci devojkama seku „miloduv“. Ima slučajeva da se domaćin zainati i celu noć ne spava da bi ga sačuvao.
      Na Ivanjdan (7. jula) devojke pletu vence od cveća i stavlјaju ih na vrata i avlijske kapije.
      Mlade nedelјe više se ide u crkvu nego običnih nedelјa i tada se posle liturgije vrši malo vodoosvećenje, što nije slučaj u drugim krajevima.
      Badnjak se unosi u kuću na Badnjidan rano izjutra, dok se u drugim krajevima unosi istog dana uveče.

Nošnja - feljton

Iguman Jovan Nedić, Selo Slatina kod Bosanskog Šamca i njena okolina, 1990

12.    Nošnja

      O narodnoj nošnji u Posavini, koliko mi je poznato, pisali su do sada Zorislava Čulić/61/ i prof. Milenko Filipović./62/ Ja ću se ovom prilikom ukratko osvrnuti samo na narodu nošnju Srba i Hrvata u Slatini.
      Kako je izgledala nošnja ranijeg stanovništva Posavine, nije poznato. B. Kuripešić navodi 1530. godine „da se hrišćani obeju vera (pravoslavni i rimokatolici) odevaju gotovo kao i Turci, a razlikuju se samo po tome što hrišćani ne briju glavu, kao što Turci rade“./63/
      Kasnije je zakonom bilo propisano kakvu nošnju po kroju i boji hrišćani smiju nositi kako bi se razlikovali od Muslimana. Prema jednoj turskoj naredbi iz 1777. godine hrišćanska nošnja morala je biti „lјubičasta, crna i modra džoka,/4/ crne čizme ili postule/65/ i crno odijelo“./66/ Međutim, oni se nisu uvek pridržavali ovih propisa, pa su zbog toga pozivani na odgovornost./67/
      Francuski putopisac Šarl Pertizje opisujući odeću stanovnika Bosne u vremenu od 1806. do 1816. godine kaže „da je odjeća selјaka hrišćana približno ista kao odjeća dalmatinaca.“/68/ Ovo je moguće s obzirom da je sadašnje stanovništvo Posavine starinom pretežno iz južnih krajeva, pa je naselјavajući  severoistočnu Bosnu u HUŠ veku duže vremena zadržalo svoju staru nošnju.
     Nekoliko decenija kasnije „muškarci će se oblačiti kao i u Srbiji... a žene kao njihove sestre u Slavoniji“./69/

Ishrana i narodna jela - feljton

Iguman Jovan Nedić, Selo Slatina kod Bosanskog Šamca i njena okolina, 1990

11.    Ishrana i narodna jela

       Ranije se na selu živelo skromnije nego danas. Pored ostale nemaštine i ishrana je bila slaba i siromašna kaloričnim i vitaminskim sastojcima. Nije se u to vreme gledalo ni probiralo kakva je hrana. Ljudi su bili sretni ako je ima dovolјno.
       U siromašnim kućama ponestane kukuruza odmah s proleća, pa bi ga uzimali na veresiju od kakvog bogatijeg domaćina, a kasnije bi to preko leta odrađivali. Zato su sve oči bile uperene na žitna polјa i jedva se čekalo da padne prvi snop.
      I bogati i siromašni jeli su uglavnom ista jela. Razlika je bila jedino u tome što se u bogatijoj kući nije oskudevalo u hrani, a u siromašnoj ponekad ne bude dovolјno ni hleba. Sećam se da se u nekim kućama u Panjiku i u letnjem periodu jelo dva puta dnevno kako bi se i na taj način štedelo.
      Preko cele godine jeo se kukuruzni hleb „prova“, a pšenični samo o velikim praznicima i oko mesec dana u sezoni vršidbe tj. dok ne stigne novi kukuruz. Bilo je lјudi koji nisu ni čekali da kukuruz sasvim uzrije, nego su ga brali onako upola zrelog, sušili na suncu i mleli. Smatralo se da je šteta jesti pšenični hleb koji se više pojede nego kukuruzni.

Privreda i tehnologija 3. dio - feljton

Iguman Jovan Nedić, Selo Slatina kod Bosanskog Šamca i njena okolina, 1990

10.    Privreda i tehnologija 3. dio

      Stočarstvom su zastuplјene sve važnije vrste stoke: goveda, konji, ovce, svinje, živina. Nјihova zastuplјenost po vrstama prikazana je na sledećoj tabeli:
  
Tabela 8.
Mesna zaj.
konji
goveda
ovce
svinje
živina
pčele k.
D. Slatina
31
252
7
762
3041
60
G. Slatina
55
441
9
1858
4971
120
Sr. Slatina
32
334
18
1157
3806
37
Gajevi
26
271
5
715
1654
16
– Ukupno:
144
1298
39
4492
13472
233

      Kao što se vidi stočarstvo je slabo razvijeno s obzirom na postojeće mogućnosti. Po broju grla prvo mesto zauzimaju svinje tako da na jedno domaćinstvo dolazi prosečno po 4,60 svinja. Gajenje goveda je manje zastuplјeno. Na svako domaćinstvo dolazi po 1,33 grla iz čega proizilazi da se drži samo po jedna krava, a ponegde i tele.

Privreda i tehnologija 2. dio- feljton

Iguman Jovan Nedić, Selo Slatina kod Bosanskog Šamca i njena okolina, 1990

10.    Privreda i tehnologija 2. dio

      U Slatini je 1946. godine osnovana Selјačka radna zadruga. Bilo ih je 17 na području SO Bosanski Šamac. Nјihovim spajanjem i reorganizacijom formirane su nove zemlјoradničke radne zadruge 1953. i to u Crkvini, Gornjoj Slatini, Donjoj Slatini, Tišini, Obudovcu i Domalјevcu. U Gornjoj Slatini nosila je naziv „Pero Bosić“. Pored ovih zadruga postojalo je i državno polјoprivredno dobro „Zasjeka“. Kasnije je ponovo usledila integracija svih zadruga u jednu pod nazivom Zemlјoradnička zadruga „Tišina“ sa sedištem u Bosanskom Šamcu, a ostale zadruge su imale svojstvo pogona. Ova zadruga je najzad prerasla u Polјoprivredni kombinat „Bosanski Šamac“, koji praktično i sada postoji, a bivše zadruge su ostale kao pogoni. Godine 1975–1976. došlo je do stvaranja novog oblika udruživanja zemlјoradnika pod nazivom „Osnovni oblici kooperanata“ i danas se nalaze u Crkvini, Kornici, Donjoj Slatini, Obudovcu, Domalјevcu i Tišini. /42/

Privreda i tehnologija 1. dio - feljton

Iguman Jovan Nedić, Selo Slatina kod Bosanskog Šamca i njena okolina, 1990

10.    Privreda i tehnologija 1. dio

      Bosanska Posavina spada među najžitorodnije krajeve u Bosni i Hercegovini, pa je zemlјoradnja oduvek predstavlјala važnu privrednu granu. Turci su ovde zatekli razvijenu polјoprivredu. Od žitarica u to vreme najviše se sejala pšenica, zatim proso, ječam, zob i raž/31/ B. Kuripešić je zabeležio 1530. godine da je i vinogradarstvo u predtursko doba ovde bilo u široj meri zastuplјeno./32/ Tada se kod nas još nije znalo za kukuruz. On će početi da se seje u našoj zemlјi prvi put 1612. godine,/33/ a u Posavini za vreme bečkog rata (1683—1699). /34/
      Dolazak novog stanovništva iz krševitih krajeva Hercegovine i Crne Gore u ova opustošena ratarska i vinogradarska područja sredinom HVI veka znatno je uticalo na dalјi razvoj privrede u Posavini. Kao stočari oni nisu bili vični polјoprivredi pa je zemlјoradnja, a naročito vinogradarstvo postepeno opadalo, a stočarstvo unapređivano./35/ Takvo stanje zadržaće se i u naredna tri veka čemu su svakako doprinosile i nestabilne političke prilike.
      Stočarstvo je više razvijano od polјoprivrede i zbog toga što je za vreme turske vladavine sva zemlјa pripadala begovima, pa su i obaveze prema gospodarima bile velike, dok od krupne stoke nije ništa davano.
      I austrougarske vlasti zatekle su u Posavini bogatstvo stočnog fonda. Prema jednom popisu iz 1879. godine na 100 stanovnika dolazilo je prosečno po 158,16 grla stoke, dok je u svim ostalim krajevima Austro-Ugarske taj prosek iznosio samo 46,13 grla na 100 stanovnika./36/ Za veći razvoj ove privredne grane postojali su povolјni uslovi. Prostrani pašnjaci i livade, kao i velike hrastove šume omogućavali su uzgoj krupne i sitne stoke. Bilo je domaćina koji su držali po 180 goveda i svinja.

Popularni postovi

Пратиоци