U porodičnoj arhivi Nake Jankovića (Krekića), uglednog trgovca i člana crkvene opštine, nađen je među raznim trgovačkim knjigama i spisak haračkih obveznika iz Modriče i okolnih sela za 1851. godinu. Spisak haračkih obveznika iz desetak naselja je rijedak i veoma važan dokument koji nam govori osim imena i prezimena obveznika i veličinе naselja toga vremena i dosta značajnih obavještenja o prilikama toga vremena.
Sam tefter je knjiga od obične hartije prošivena kanapom. Ima svega 32 lista veličine 44,7x17,1 mm. Rukopis je pisan građanskom ćirilicom starijeg pravopisa. Jezik je narodni.
Popisani su samo pravoslavni harački obveznici tj. Srbi ( osim 20-desetak Cincara koji su živjeli u Modriči).

Harač je vrsta ličnog poreza koji su morali plaćati svi odrasli muškarci nemuslimani u nekadašnjoj Turskoj. U početku su harač sakupljale haračlije a kasnije je sakupljanje poreza davano u zakup. Sama visina harača nije bila toliko sporna koliko je bio sporan način na koji je on sakupljan jer su nesavjesni i pohlepni sakupljači i zakupci redovno uzimali mnogo više nego što je iznosio harač. Da bi taj nered Porta spriječila, fermanom 1834. godine odredila je da naročite komisije sakupljaju taj porez. Harač je iznosiо 15,30 i 60 groša po haračkom obvezniku u zavisnosti od imućnog stanja istog. Od harača su bili izuzeti: djeca mlađa od 10 godina, žene, starci, invalidi i sveštenici svih konfesija.Taj ferman se nije dugo održao i Porta je 1850. godine donijela novi ferman kojim je utvrdila da je visina harača 15 groša sa svakog obveznika i da harač sakupljaju verske (crkvene) starešine. Ovaj ferman bio je na snazi do 1856. godine.

Modrički tefter sadrži samo imena i prezimena sa naznakom odnosa odraslih muških ukućana prema domaćinu i kraj svakog lica je stavljena suma od 15 groša. Kraj nekih imena su stajale naznake o starosti lica ili pak o njegovom zdravstvenom stanju.

Naselja koja su obuhvaćena ovim spiskom ne čine nikakvu celinu: to je samo nekoliko od onih sela oko Modriče, sa Modričom zajedno u kojima je pobiranje harača povjereno Naki Jankoviću. Sva ta naselja su bila u sastavu Gradačačke Nahije a po crkvenoj podeli pripadale su Zvorničkoj eparhiji.

Modrički harački tefter nam daje tačne podatke kakva je bila pravoslavna crkvena organizacija u tim naseljima. Po tome proizilazi da je u Gornjoj Slatini u parohiji Petra Vuksanovića bilo 106 domaćinstava a u Donjoj Slatini parohiji popa Teodora Crnjaka 73 domaćinstva. Srednja Slatina se nalazila u sastavu parohije Donja Slatina i na osnovu ovog spiska može se utvrditi da je imala 28 domaćinstava pravoslavne vjeroispovjesti.

Prikazujemo spisak uzet iz knjige: „RADOVI knjiga X, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knjiga 4 iz 1958. godine“.