Pretraga

Arhiva članaka

29. јануар 2012.

Više od igre

Beograd, 28.01.2012. g.
Evropsko rukometno prvenstvo
Srbija pobijedila Hrvatsku 26:22.

Još kao dječak, nenormalno zainterosovan za sport, volio sam da bilježim sportske događaje. Uredno sam bilježio rezultate, pravio tabele, stavljao svoje komentare, iznosio prognoze. Sakupljao sam slike i naslove iz sportskih listova — najviše iz Tempa i Sportskih novosti. Naslovi su izgledali slično početku moga teksta ili "Partizan pobijedio Dinamo 1:0", "Hajduk bolji na Čairu", "Reprezentacija Jugoslavije osvojila zlato u košarci" i sl. 
Pobjeda se slavila a poraz se prihvaćao. I jedno i drugo bili su sastavni dio sporta. 

Šta je ovo danas? 
- Ludnica - rekao bi Mladen Delić. 
Juče čitam štampu, srpsku: "Sveti Savo, pomozi", "Biti ili ne biti", "Istorijska utakmica", "Hrvatska mora pasti", "U Arenu pa da umremo", "Orlovi, juriš!" ... 
Hrvatska štampa piše: "Ostavićemo krv i srce na terenu", "Biće pakao", "Svaka lopta je život ili smrt", "Utakmica života", "Kauboji u Areni", "Bože, budi danas Hrvat" ... 

Bruji na sve strane. Napetost je velika. Svi samo pričaju i razmišljaju o utakmici. 
I samo je jedno bitno - pobijediti večeras. 

I počelo je. 
Prvo poluvrijeme: Odlična utakmica, igra se dobar rukomet. Hrvati su stalno u blagoj prednosti ali Srbi ih sustižu. 
Drugo poluvrijeme: Sve se preokrenulo na srpsku stranu. Golman se probudio, odbrana funkcioniše, napad ubojit. Hrvati nemaju odgovor. 
Srbija je pobijedila.

Nacija je u transu. U svim gradovima kolone auta, sa zastavama, trube na sve strane. Ljudi su na trgovima, ulicama, pjevaju, skaču, vrište... Nebo gori, grmi ne sve strane. Veličanstveno. Predsjednik Tadić je tu, "slučajno". Kafane i drugi lokali su puni, sve je "ludo" od sreće. Stranac neupućen u rukomet rekao bi: "Ovi mora da su dobili Kosovo." Na drugoj strani nevjerica i šok. Izbezumljena lica, beskrajna tuga. Nacija je zašutjela.. Ništa na svijetu gore nije se moglo desiti. Ništa na svijetu nije bilo važnije. Goluža kaže: "Volio bih da sam ..." - nije teško naslutiti šta je htjeo da kaže. Sutradan se malo korigovao: "Volio sam da smo pobijedili Srbe već osvojili zlato." 

I tako će biti do nove utakmice, do nove radosti ili tuge. Zar je sve to toliko važno? Zar sport, danas, mora biti tako surov? Ili su možda, danas ljudi suroviji? Za fudbal kažu da je najvažnija sporedna stvar na svijetu, a to se može reći i za sport uopšteno. Zašto je nama glavna? I više od toga? I više od igre? 

Nešto razmišljam, kada bi bilo moguće da bude neriješeno, možda ne bi bilo tužnih. 
Poznavajući nas - kakvi smo, tugovali bi oboji i to ne zato što nismo pobijedili već zato što oni nisu izgubili. Tak'i smo.
28. јануар 2012.

Porijeklo porodica

O porijeklu porodica u Srednjoj Slatini dragocjene podatke dao nam je iguman Jovan Nedić. On je šezdesetih godina počeo prikupljati etnološku  građu o Slatini. Godine 1991. godine izdao je knjigu "Selo Slatina kod Bosanskog Šamca". Lično je obilazio  porodice i zapisivao podatke o njihovom porijeklu. Ovi podaci  nastali su kao plod  njegovog dvadesetogodišnjeg istraživanja od početka šezdesetih do početka osamdesetih godina prošlog vijeka. Istraživanje je obuhvatilo pravoslavno i katoličko stanovništvo.

Srednja Mahala
Ime dobila po svom položaju, jer se nalazi na sredini Srednje Slatine.

BAĆIĆI: Smatraju da su porijeklom iz Hercegovine. Zovu se još i Đuranovići, po imenu pretka. Prvo dosele u okolinu Odžaka. Kako su ovde često umirali, smatrali su da je mesto nesretno te presele u Slatinu (6 kuća, Slava Sv. Nikola).
ŽABARAC: U prvoj polovini XIX veka došao neki Makso, priženio se i ovde ostao. Žabarac nazvan po mjestu porekla (2 kuće, Slava Sv. Lazar).
GAZETIĆI: Milan Gazetić iz Gajeva došao u kuću Milanki Žabarac 1950 godine. Ne zna starije porijeklo (1 kuća, Slava Sv. Georgije).
BOŽANOVIĆI: Ne znaju otkuda su (3 kuće, Slava Sv. Trifun).
CVIJANČEVIĆI: Nepoznato porijeklo (4 kuće, Slava Arlije Sv. muč. Lup).
MIKIĆI: Od Banje Luke došla dva brata Mika i Despo Despić sa svojim ocem, kome je ime nepoznato. Mikini sinovi se po ocu nazovu Mikići, a Despini sinovi zadrže staro prezime (9 kuća, Slava Sv. Luka).
LAZUKIĆI: Starinom su od manastira Vozuće. Predak Nedo prvo doseli u Novi Grad (Vučijak) oko 1830. godine. Imao je tri sina od kojih Pero dođe u Srednju Slatinu, drugi brat ode u Crkvinu, a treći ostane u Novom Gradu (5 kuća, Slava Sv. Nikola).
STOKIĆI: Iz Hercegovine davno doselio Stojko Skrobić po kome se potomci nazovu Stokići. Godine 1851. spominju se dvije kuće ovog roda - Spasoja i Stanka Skrobića  /90/ (11 kuća, Slava Sv. Simeon Bogoprimac).
STANOJEVIĆI: Ne znaju odakle su porijeklom (4 kuće, Slava Miholjdan).
DESPIĆI: Sa Mikićima čine jedan rod gdje je dat opširniji opis (3 kuće, Slava Lučindan).
ILIĆI IV: Cvijana Ilića dovela mati iz Obudovca 1935. godine preudavši se ovde za Petra Džombića. Posle Petrove smrti, Cvijan naslijedi imanje i uzme Džombića Slavu Đurđevdan, a ostavi rodovsku Sv. apostola Marka (1 kuća).
SPASOJEVIĆI: U istom su rodu sa Spasojevićima u Panjiku. Ne znaju odakle su porijeklom (1 kuća, Slava Sv. Simeon Bogoprimac).
MARKOVIĆI II: Iz Branice došao Nikola Marković i priženio se u Đukiće. Porijeklo im je nepoznato (1 kuća, Slava Mitrovdan).
PAJIĆI: Ne znaju otkuda su (5 kuća, Slava Sv. arhiđ. Stefan). Ranije se zvali Jankovići (op. autora).
ĐUKIĆI: Ogranak su Đurića iz Panjika i Gajeva gde je dat opširniji opis (3 kuće, Slava Đurđevdan).
DžOMBIĆI I: Iz Hercegovine došao otac nekog Riste Džombića kome je ime nepoznato. Ranije se zvali Ristići, a po drugima Sarići. U istom su rodu sa Džombićima u Gajevima (5 kuća, Slava Đurđevdan).
DžOMBIĆI II: Vode porijeklo iz Hercegovine. Ovde došao neki Ostoja sa ženom Ružicom. Kažu da nisu u rodu sa Džombićima I iako im je ista slava (3 kuće, Slava Đurđevdan).
VASILjEVIĆI I: Gavro Vasiljević došao iz Panjika i priženio se u Pajiće 1921. godine (3 kuće, Slava Jovanjdan).
GLUVAĆEVIĆI: Porijeklo im je nepoznato. Ovde prešli iz Gajeva (1 kuća, Slava Markovdan).
SIMEUNOVIĆI: Prešli iz Gajeva 1964. godine (1 kuća, Slava Đurđevdan).
PANIĆI: Nikola Panić došao iz Žabara 1959. godine (1 kuća, Slava Sv. Nikola).
NIKIĆI: Iz Žabara doseli Andrija Nikić oko 1935. godine. Ranije je živio u Grabovu Gaju kod Gradačca (1 kuća, Slava Đurđevdan).

Kraljičani
Naziv zaseoka nastao po jednoj anonimnoj kraljici.

ZUPCI: Stari im došli od Dervente. Ne znaju starije porijeklo (6 kuća.).
BOŽIĆI: Ne znaju otkuda su (11 kuća).
KUPREŠACI: Starinom su od Kupresa (4 kuće).
ČOVIĆI: Ivo Čović doselio iz Gornje Tramošnice i priženio se u Kuprešake. Ne znaju starije porijeklo (2 kuće).
MANDARIĆI: Od Imotskog (Dalmacija) došao Nikola Mardarić u Bijelu odakle 1922. godine preseli u Slatinu. Imao je pet sinova: Jakova, Danku, Ivu, Avgustina i Antu. Mandarića ima i na Buni kod Mostara (3 kuće).
GALIĆI: Predak Mato davno doselio od Travnika (25 kuća).
BAŠKARIĆI: Pričaju da su im stari došli od Karpata. Prvo dosele u okolinu Dervente, pa pošto im se tu ne svidi, dođu u Slatinu (7 kuća).
DJEDOVIĆI: Porijeklo im je nepoznato (2 kuće).
JURIČI: Ne znaju odakle im je starina. U novije vreme preovlađuje naziv Jurići umesto Juriči. Zovu se još i Katići, po nekoj babi Kati (20 kuća).
MANDIĆI: Nepoznatog su porijekla (12 kuća).
MILIĆEVIĆI: Ovde došli iz Tramošnice a dalje porijeklo vode iz Hercegovine od Mostara gdje ih i danas ima (8 kuća).
JOVIĆI: Ništa ne znaju o svom porijeklu (2 kuće).
MARJANOVIĆI: Djed im došao oko 1890. godine. Ne znaju odakle im je starina (2 kuće).
ANIĆI: Iz Orlova Polja preselio Ivo Anić 1953. godine. Dalje porijeklo im je nepoznato (1 kuća).
MRKONjIĆI: Ne znaju odakle im je starina (3 kuće).
VIDAKOVIĆI: Niko Vidaković došao iz Tramošnice i priženio se u Kuprešake 1920. godine. Pričaju da su im stari, davno došli od Karpata (1 kuća).
IVANKOVIĆI: Ne znaju porijeklo. Ima ih i u Mahali i u Njivku (2 kuće).

Gornjani
Nalaze se na najjužnijem dijelu sela u podgorini planine Trebave, pa otuda naziv zaseoka.

BOŠNjACI: Starinom su iz Hercegovine od Širokog Brijega - današnje Lištice, gdje ih ima još. Dr J. Dedijer navodi da su Bošnjaci starinom Stipići iz Knina i da su prozvani Bošnjaci zato što su 1819. godine selili u Bosnu./95/ U Slatinu je najprije doselila neka Ivka sa svojim sinovima, pa ih zovu još i Ivkovići (21 kuća).
MARIĆI: Predak Jozo doselio od Dervente. Pričaju da su se ranije zvali Topići, a Marići prozvani ovde po njegovoj majci Mari (9 kuća).
LUČIĆI: Ne znaju odakle su im stari došli (7 kuća). Dvije familije Lučića iz različitih strana doselile su u Gornjane. Jedni su se zvali Nikičini po djedu Nikici, oni su se doselili iz Turića, a drugi su se zvali Jozicini po djedu Jozici i doselili su iz Krepšića. Inače, ranije porijeklo Lučića je dijelom iz Dalmacije a dijelom iz Hercegovine. Bilo je puno više kuća Lučića ali  su se raselili. Ima ih dosta i u Australiji. (Po informacijama Ivice Lučić).
MUTAVDžIĆI: Vode porijeklo iz Hercegovine. Stari im prvo dosele u okolinu Tuzle, pa pošto se ovde nešto posvađaju sa Turcma pobjegnu u Oštru Luku, odakle kasnije Ivo Mutavdžić preseli u Slatinu. Prezime je, svakako, postalo od profesije jednog ili više predaka koji su bili mutavdžije /96/ (1 kuća).
JURILjI: Stari im doselili iz Hercegovine od Mostara (6 kuća). Jurilje je Herceg Stjepan pozvao iz Splita u okolinu Mostara kao dobre zidare odakle su kasnije prešli u Bosnu. Ovi u Hercegovini su sve do 1891. godine slavili sv. Georgija kada su po zahtjevu svoga paroha napustili. /97/
ĆATIĆI: Misle da su porijeklom iz Hercegovine i da su davno ovde došli. Zovu se još i Ružići (4 kuće).
GAGULIĆI: Ne znaju odakle im je starina (2 kuće).
ZOVKIĆI: Porijeklo nepoznato (2 kuće).
DžINIĆI: Ne znaju svoje porijeklo (3 kuće).
ADžAMIĆI: Stari im davno došli, ali ne znaju odakle (7 kuća).
MAŠIĆI: Postoje 2 kuće. Nepoznato porijeklo.
PUŠELjIĆI: Ne znaju odakle su im stari došli (1 kuća).
CIRAK: Ne znaju starije porijeklo (1 kuća).
ĆUBELA: Misle da su porijeklom iz Hercegovine (1 kuća).
IVANKOVIĆI: Nedavno doselili. Ne znaju odakle im je starina (1 kuća).
SARIĆI: Došli iz Hasića posle drugog svjetskog rata (1 kuća).
ČOVIĆI: Porijeklo nepoznato (1 kuća). Op. autora

Njivak
Ovde je nekada bio seoski atar obrastao u šumu, trnje i korov. Naseljenici ga po dolasku očiste i izdijele na mnoge parcelice - njive, gdje je vremenom formirano naselje, pa otuda naziv zaseoka njiva - Njivak.

MAJIĆI: Iz Donje Mahale došao Mato Majić i priženio se u Lepane. Zovu se još i Bilići (3 kuće)./98/
ĆAVAROVIĆI: Stari im davno došli od Mostara (Hercegovina), gdje ih još ima. Čine jedan rod sa Lepanima (5 kuća).
IVANKOVIĆI: Porijeklo im je nepoznato (14 kuća).
BOŽIĆI: Sa Božićima u Kraljičanima čine jedan rod. Zovu se još i Dujakovići (9 kuća).
LOVRIĆI: Vjeruju da su porijeklom iz Hercegovine. Ne znaju kada su im stari doselili (11 kuća).
LEPANI: Ogranak su Ćavarovića, a daljim porijeklom iz Hercegovine (7 kuća).
ANIĆI: Ne znaju porijeklo. Ovde prešli iz Orlova Polja. Ima ih i u Kraljičanima (1 kuća).
KOVAČEVIĆI: Starinom su iz Hercegovine. Kažu da im je jedan od predaka bio kovač zbog čega su i prozvani Kovačevići (9 kuća). Profesor M. Filipović spominje Kovačeviće rimokatolike u okolini Modriče i navodi da su „došli iz Mrkonjić Grada bježeći otuda zbog ubistva Muslimana i bili mutavdžije"./99/ Nisam mogao utvrditi da li su sa ovima u Slatini u istom rodu.
JAGIĆI: Ogranak su Ćevarovića, a daljim porijeklom iz Hercegovine. Jedno vrijeme zvali su se i Lepani, a docnije Jagići, po nekoj babi Jagi (3 kuće).

Na mjestima gdje iza prezimena stoji rimski broj, to je iz razloga što je na području Slatine živjelo više porodica sa istim prezimenom. /?/ označavaju fusnote u knjizi "Slatina selo kod Bosanskog  Šamca".

Porijeklo porodica iz Gornje Slatine, Donje Slatine i Gajeva možete vidjeti na stranici http://www.sloven.de/slatina/.

Ako neko ima nekih podataka osim ovih može da koriguje postojeće, molim da mi se javi pajic.p@gmail.com.
20. јануар 2012.

Ulice u Srednjoj Slatini iz 1991

Nekoliko godina prije rata, pokušavalo se riješiti pitanje naziva ulica u mjesnim zajednicama Opštine Šamac. Osim grada Šamca nijedna mjesna zajednica nije imala ulice. U praksi je bilo da su sela dijeljena na zaseoke a zaseoci na sokake, pa tako uvođenje ulica u sela nije išlo glatko. Godine 1991. Izvršni odbor Opštine Šamac je imenovao komisiju koja je trebala riješiti to pitanje. Vjerovatno da se taj posao trebao završiti do početka popisa 1991. godine. Komisija je odradila svoj posao i dala prijedlog ali isti nije ušao u skupštinske klupe do početka popisa. Ipak, popisivači su popisivali stanovništvo po ulicama iz toga prijedloga.
Popis iz 1991. godine nikada nije službeno objavljen a ni table sa nazivima ulica u selima nisu ugledale svjetlost dana.

Rb.
Naziv ulice
Etapa
1.
Nikole Tesle
Katolička crvkva  - Gornja Slatina
2.
Petra Kočića
Gornjani
3.
Zaseok Mihajla Pupina
Zaseok Đuranovići
4.
Bošnjaci
Zaseok Bošnjaci
5.
Miroslava Krleže
Centar  - Tramošnica
6.
Ive Lole Ribara
Gajevi – D. Slatina
7.
Ismeta Mujezinovića
Ivana Markovića Irca – pravoslavno groblje
8.
Ivana Markovića Irca
Igralište - Njivak

Meni lično, više se sviđa podjela sela na zaseoke i sokake. Imena zaseoka i sokaka već su duže vrijeme  u upotrebi, prirodniji su i jasniji. Nisu ideološki, ni nacionalno, ni vjerski opterećeni. I što je  najvažnije svi su bili opšteprihvaćeni.
Nazivi ulica iz 1991. godine, kakvi su bili - toliko su i trajali.
13. јануар 2012.

Popis Srednje Slatine iz 1885

Drugi popis stanovništva Austro-Ugarska je izvršila 1. maja 1885. godine. Za razliku od prvoga on je bio nešto opširniji i sadržavao je i podatke o bračnom stanju, zanimanju, privredi i austro-ugarskim državljanima u BiH.
Srednja Slatina nije bila selo već su njeni zaseoci bili u sastavu Dolnje Slatine kao i 1879. godine. Ista je bila u sastavu kotara Gradačac, okrug je bila Dolnja Tuzla.



Prema popisu Dolnja Slatina je imala:

Domaćinstava 114 i to: Puškari 48, Ražljevi 35 i Srednja Mahala 31.
Stanovnika 856 i to: Puškari 338, Ražljevi 288 i Srednja Mahala 230. Muškaraca je bilo 437 a žena 419. Pravoslavnih je bilo 488 a katolika 368. 
Po bračnom stanju bilo je 492 neoženjenih (neudatih), 329 oženjenih (udatih), 35 udovaca (udovica) i nije bilo razvedenih.
Po zanimanju bilo je 224 kmeta, 5 sluga, 1 zanatlija, ostalo su bili žene i djeca.
Prema popisu Srednja Slatina (pod pretpostavkom da su Mahala Srednja i Ražljevi bili u granicama iz kasnijih popisa kada su popisani kao zaseoci Srednje Slatine) je imala:
Domaćinstava 66 i to: Ražljevi 35 i Srednja Mahala 31.
Stanovnika 518 i to: Ražljevi 288 i Srednja Mahala 230. Muškaraca je bilo 269 a žena 249. Pravoslavnih je bilo 150 a katolika 368.
Po bračnom stanju bilo je 308 neoženjenih (neudatih), 189 oženjenih (udatih), 21 udovaca (udovica) i nije bilo razvedenih.
Po zanimanju bilo je 135 kmetova i 2 sluge, 1 zanatlija,  ostalo su bili žene i djeca.



10. јануар 2012.

Бадњи дан - Бадњица у Слатини

Бадњи дан је празник који најављује Божић и православни вјерници га празнују 6. јануара.
У Слатини се зове и Бадњица.
Обичај сјечења бадњака се везује за то што су витлејемски пастири, на знак Звијезде да се родио Христос Спаситељ, насјекли грања и понијели га у пећину да наложе ватру и огрију Христа и његову мајку. Бадњак, дакле, представља оно дрво које је Јосиф заложио у хладној пећини, када се Христос родио. Бадњак, даље, наговјештава и дрво Крста Христовог.


Бадњи дан је и последњи дан Божићног поста.
Обичај је да на Бадњи дан већ у рану зору прије изласка сунца домаћин оде у шуму по бадњак - младо храстово дрво које још има лишће на себи.
Дрво се сијече са источне стране и требало би одсјећи са не више од три ударца.
Први ивер се држи у кући цијелу годину и приписују му се заштитничке моћи. Бадњак се прислони уз кућу.
После доношења бадњака пече се печеница, код нас је то прасе а у неким другим крајевима је јагње. Печеница је жртва за ново љето. Прије је био обичај да сваки домаћин пече печеницу код своје куће а данас се организује заједничко печење.
Навече домаћин уноси сламу у кућу , а домаћица га посипа житом. Слама у дому се тумачи као сјећање на то да се Исус Христ родио на слами.
Након тога домаћица са најмлађим укућанима врши обред пијукања, дијељење дарова дјеци на начин да се ораси, бомбоне и други дарови бацају у сламу а дјеца их сакупљају.
Када се обави пијукање помоли се Богу, домаћица окади дом и служи се посна вечера која се поставља на слами. Кађење дома је симбол смирне и тамјана који су доношени као дарови новорођеном Исусу. Ораси у слами у угловима куће симболишу власт Божју на све четири стране света. Погача која се ломи симболише ријечи Исусове: „Ја сам хљеб живи“, а вино крв његову. Риба је симбол Сина Божјег, со божанске силе а мед сладости вечног живота под окриљем Бога. Свијећа која се пали представља свјетлост Божију и симболише Исусове ријечи: „ Ја сам свјетлост свијету.“
У многим мјестима навече се уноси бадњак у кућу и требао би да се запали на огњишту да симболише свјетлост и топлоту која грије и зближава укућане, али у Слатини мало ко упражњава такав обичај. Бадњак се оставља и пали на Нову Годину.

Уназад неколико година организује се паљење Бадњака испред цркве на Бадње вече.

Kalendar

Одржана свечана академија и отворен 19. „Видовдански сабор“

У Горњој Слатини код Шамца синоћ је одржана свечана академија поводом Видовдана и отворен традиционални 19. "Видовдански сабор". Г...

Popularni postovi