Rezultati popisa stanovništva odnose se na stanje na dan 15. marta 1948. godine. Popisnica je sadržavala 13 pitanja i omogućila je sveobuhvatan uvid u demografske karakteristike stanovništva poslije ratnih razaranja i društvenih promjena.

Drugi redovni popis stanovništva u Kraljevini Jugoslaviji izvršen je u periodu od 01. aprila do 20. aprila 1931. godine. Popisano je stanje kako se našlo zaključno sa 31. martom 1931. godine.
Između popisa 1921. godine i popisa 1931. godine dogodile su velike i važne teritorijalne i administrativne promjene. Umjesto pokrajina prvo su uvedene oblasti a kasnije umjesto oblasti banovine. Formirano je devet banovina i  Uprava grada Beograda. Ove krupne promjene  dovele su  i do promjena u okviru srezova i opština.

Najkrupnija promjena bitna za Slatinu je ta što je jednom odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova iz 1928. godine došlo do smanjenja i novog grupisanja opština. Tom odlukom, Gornja Slatina, Srednja Slatina, Donja Slatina i Kornica nisu više samostalne opštine već čine jednu opštinu pod nazivom Slatina sa sjedištem u Gornjoj Slatini.

Opština Slatina u vrijeme popisa bila je u sastavu Drinske banovine a srez je bio Brčko.

Brojala je:

  - kuća, 637;
  - domaćinstava, 630 ;
  - stanovnika, 3.946;
      muškaraca 1.974 , žena 1972;

Prilikom pisanja ovog članka koristio sam se podacima koji su objavljeni nezvanično nakon popisa. I sam sam bio popisivač i popis sam vršio u Kraljičanima, Polojčanima i Centru. Znam da je  uloženo mnogo truda da se ovaj posao odradi korektno (sedmodnevna obuka, veliki broj popisivača i kontrolora, podrška mnogih državnih službi), ali ipak utvrdio sam da je popis imao određenih propusta. Pri obradi ovih podataka utvrdio sam da je 16 osoba dva puta upisano i da 6 osoba nije upisano.

Određene konfuzije ima kod popisivanja narodnosti, vjeroispovjesti i jezika.

Naime, u Srednjoj Slatini su 1991. godine živjeli su Srbi i Hrvati i jedni su pravoslavci a drugi katolici i govorili su srpskim, hrvatskim, srpsko-hrvatskim odnosno hrvatsko-srpskim jezikom.

Prilikom popisa popisivačima je strogo naloženo da ne smiju pružati pomoć niti sugerisati osobi kako će se izjasniti u pogledu narodnosti, vjeroispovjesti i jezika.

Kod popisivanja narodnosti 4 osobe su se izjasnile kao Jugosloveni a 14 osoba kao "ostali i nepoznato". Smatram da se ovih 14 osoba nisu izjasnili kao "ostali i nepoznato" već da se tu radi o starijim osobama koja nisu razumjele pitanje pa su popisivači bili prinuđeni da napišu "ostali i nepoznato".

Još veća je konfuzija kod vjeroispovjesti, tu imamo osim pravoslavaca i katolika i rimokatolike, grko-katolike, hrišćane, vjernike, nepoznato, srbi, hrvati i sl.

Kada je u pitanju jezik tu takođe ima raznih varijanti a prevladava srpsko-hrvatska varijanta.

Posle završetka Prvog svjetskog rata došlo je do ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca, 1. decembra 1918. godine i nastala je nova država, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Ubrzo nakon toga ukazala se potreba da se utvrdi broj stanovništva novonastale države. Iz tih razloga obavljen je popis 31. januara 1921. godine.
Na osnovu toga popisa sačinjena je publikacija "Prethodni rezultati popisa stanovništva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, 31.01.1921. godine". Deset godina kasnije objavljeni su "Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. januara 1921. godine". Razlog ovolikog kašnjenja su vjerovatno razgraničenja sa susjednim država koja su usledila nakon 1921. godine. Podaci u "definitivnim" rezultatima su u skladu sa konačnim razgraničenjem sa susjednim državama posle Prvog svjetskog rata.

Četvrti  popis koji je sprovela Austro-Ugarska u Bosni i Hercegovini bio je 1910. godine. Počeo 10. oktobra 1910. godine. Prije popisa izvršena je numeracija svake kuće i utvrđena topografija mjesta. Osim stanovništva vršen je i popis stoke. Na osnovu toga popisa, Statistički odsjek Zemaljske vlade sačinio je pregled pod naslovom "Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910. godine".

Srednja Slatina, prvi put, je popisana kao zasebno selo. U knjizi "Selo Slatina kod Bosanskog Šamca i njena okolina", iguman Jovan Nedić kaže: "Kada je za donjoslatinskog kneza došao Trivo Subanović, izdvoji se jedan dio sela i nazva se Srednja Slatina."

Koje je to godine bilo, nemamo nekih pisanih podataka, sa sigurnošću samo možemo tvrditi da se to dogodilo između dva popisa (1895-1910).

Na spomenicima, u groblju u Srednjoj Slatini, za osobe sa područja Srednje Slatine navodi se da su iz Donje Slatine sve do 1910. godine.

Srednja Slatina je bila u sastavu kotara Gradačac a on je pripadao okrugu Tuzla.

Treći popis koji je sprovela Austro-Ugarska u Bosni i Hercegovini bio je 1895. godine.

Popis je počeo 22. aprila a popisivanje je trajalo mjesec dana.

I te godine Srednja Slatina nije bila zasebna cjelina već je bila dio Donje Slatine. Za razliku od prethodna dva popisa ovaj ne sadrži podatke po zaseocima. Oni jesu navedeni u rubrici gdje su se navodila mjesta ali nema pojedinačnih  podataka za njih već su podaci  navedeni samo zbirno za mjesto. Podjela na zaseoke ostala je ista kao i u prethodna dva popisa.

Možemo utvrditi broj katoličkog stanovništva i to sa velikom sigurnošću na osnovu pretpostavke da katolika nije bilo u zaseocima koji su pripadali Donjoj Slatini.

Donja Slatina je pripadala kotaru Gradačac a on okrugu Donja Tuzla.

Drugi popis stanovništva Austro-Ugarska je izvršila 1. maja 1885. godine. Za razliku od prvoga on je bio nešto opširniji i sadržavao je i podatke o bračnom stanju, zanimanju, privredi i austro-ugarskim državljanima u BiH.

Srednja Slatina nije bila selo već su njeni zaseoci bili u sastavu Dolnje Slatine kao i 1879. godine. Ista je bila u sastavu kotara Gradačac, okrug je bila Dolnja Tuzla.

Prema popisu Dolnja Slatina je imala:

Domaćinstava 114 i to: Puškari 48, Ražljevi 35 i Srednja Mahala 31.

Stanovnika 856 i to: Puškari 338, Ražljevi 288 i Srednja Mahala 230. Muškaraca je bilo 437 a žena 419. Pravoslavnih je bilo 488 a katolika 368. 

Po bračnom stanju bilo je 492 neoženjenih (neudatih), 329 oženjenih (udatih), 35 udovaca (udovica) i nije bilo razvedenih.

Po zanimanju bilo je 224 kmeta, 5 sluga, 1 zanatlija, ostalo su bili žene i djeca.

Prema popisu Srednja Slatina (pod pretpostavkom da su Mahala Srednja i Ražljevi bili u granicama iz kasnijih popisa kada su popisani kao zaseoci Srednje Slatine) je imala:

Domaćinstava 66 i to: Ražljevi 35 i Srednja Mahala 31.

Stanovnika 518 i to: Ražljevi 288 i Srednja Mahala 230. Muškaraca je bilo 269 a žena 249. Pravoslavnih je bilo 150 a katolika 368.

Po bračnom stanju bilo je 308 neoženjenih (neudatih), 189 oženjenih (udatih), 21 udovaca (udovica) i nije bilo razvedenih.

Po zanimanju bilo je 135 kmetova i 2 sluge, 1 zanatlija,  ostalo su bili žene i djeca.

Na Berlinskom kongresu 1878. godine, "Velike sile" su dale mandat Austro-Ugarskoj da okupira Bosnu i Hercegovinu, kao naknadu za gubitke nastale odustajanjem od teritorijalnih zahtjeva prema Lombardiji, Furlaniji i Veneciji. Na tome je insistirala Velika Britanija jer nije bila zadovoljna Sanstefanskim mirovnim ugovorom koji je Rusiji davao veliki uticaj na Balkanu. Bosna i Hercegovina je formalno ostala teritorijalno u sastavu Otomanske imperije ali je Austro-Ugarska dobila mandat da uvede "red i mir". U avgustu 1878. godine Austro-Ugarska je okupirala BiH i vojnim putem. Vlast je u to vrijeme sprovela novu administrativnu podjelu okupiranih pokrajina na kotare (srezove) i okruge, prišla organizovanju oružanih postaja (žandarmerijskih stanica) i popisu stanovništva.

Nakon neophodnih priprema Austro-Ugarska je 16. juna 1879. godine izvršila popis stanovništva i kuća.

Popis stanovnika Srednje Slatine iz 1743. godine sačinio je fra Pavo Dragičević iz Fojnice. On je izvršio popis katolika u cijelom vikarijatu od Save do Neretve u periodu od 1741-1743. godine. Neke podatke iz toga popisa obradili su J. Jelinić i D. Mandić.

Slatina je u to vrijeme pripadala župi Bijela. Popisom su obuhvaćeni katolici , 12 porodica sa 108 osoba, 68 odraslih i 40 maloljetnih. Popis je vršen latinskim pismom.

U periodu od 1767. do 1772. godine, biskup fra Marijan Bogdanović objavljuje popise naselja sa katoličkim stanovništvom.

U porodičnoj arhivi Nake Jankovića (Krekića), uglednog trgovca i člana crkvene opštine, nađen je među raznim trgovačkim knjigama i spisak haračkih obveznika iz Modriče i okolnih sela za 1851. godinu. Spisak haračkih obveznika iz desetak naselja je rijedak i veoma važan dokument koji nam govori osim imena i prezimena obveznika i veličinе naselja toga vremena i dosta značajnih obavještenja o prilikama toga vremena.
Sam tefter je knjiga od obične hartije prošivena kanapom. Ima svega 32 lista veličine 44,7x17,1 mm. Rukopis je pisan građanskom ćirilicom starijeg pravopisa. Jezik je narodni.
Popisani su samo pravoslavni harački obveznici tj. Srbi ( osim 20-desetak Cincara koji su živjeli u Modriči).

Harač je vrsta ličnog poreza koji su morali plaćati svi odrasli muškarci nemuslimani u nekadašnjoj Turskoj. U početku su harač sakupljale haračlije a kasnije je sakupljanje poreza davano u zakup. Sama visina harača nije bila toliko sporna koliko je bio sporan način na koji je on sakupljan jer su nesavjesni i pohlepni sakupljači i zakupci redovno uzimali mnogo više nego što je iznosio harač. Da bi taj nered Porta spriječila, fermanom 1834. godine odredila je da naročite komisije sakupljaju taj porez. Harač je iznosiо 15,30 i 60 groša po haračkom obvezniku u zavisnosti od imućnog stanja istog. Od harača su bili izuzeti: djeca mlađa od 10 godina, žene, starci, invalidi i sveštenici svih konfesija.Taj ferman se nije dugo održao i Porta je 1850. godine donijela novi ferman kojim je utvrdila da je visina harača 15 groša sa svakog obveznika i da harač sakupljaju verske (crkvene) starešine. Ovaj ferman bio je na snazi do 1856. godine.

Modrički tefter sadrži samo imena i prezimena sa naznakom odnosa odraslih muških ukućana prema domaćinu i kraj svakog lica je stavljena suma od 15 groša. Kraj nekih imena su stajale naznake o starosti lica ili pak o njegovom zdravstvenom stanju.

Naselja koja su obuhvaćena ovim spiskom ne čine nikakvu celinu: to je samo nekoliko od onih sela oko Modriče, sa Modričom zajedno u kojima je pobiranje harača povjereno Naki Jankoviću. Sva ta naselja su bila u sastavu Gradačačke Nahije a po crkvenoj podeli pripadale su Zvorničkoj eparhiji.

Modrički harački tefter nam daje tačne podatke kakva je bila pravoslavna crkvena organizacija u tim naseljima. Po tome proizilazi da je u Gornjoj Slatini u parohiji Petra Vuksanovića bilo 106 domaćinstava a u Donjoj Slatini parohiji popa Teodora Crnjaka 73 domaćinstva. Srednja Slatina se nalazila u sastavu parohije Donja Slatina i na osnovu ovog spiska može se utvrditi da je imala 28 domaćinstava pravoslavne vjeroispovjesti.

Prikazujemo spisak uzet iz knjige: „RADOVI knjiga X, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knjiga 4 iz 1958. godine“.