Na Berlinskom kongresu 1878. godine, "Velike sile" su dale mandat Austro-Ugarskoj da okupira Bosnu i Hercegovinu, kao naknadu za gubitke nastale odustajanjem od teritorijalnih zahtjeva prema Lombardiji, Furlaniji i Veneciji. Na tome je insistirala Velika Britanija jer nije bila zadovoljna Sanstefanskim mirovnim ugovorom koji je Rusiji davao veliki uticaj na Balkanu. Bosna i Hercegovina je formalno ostala teritorijalno u sastavu Otomanske imperije ali je Austro-Ugarska dobila mandat da uvede "red i mir". U avgustu 1878. godine Austro-Ugarska je okupirala BiH i vojnim putem. Vlast je u to vrijeme sprovela novu administrativnu podjelu okupiranih pokrajina na kotare (srezove) i okruge, prišla organizovanju oružanih postaja (žandarmerijskih stanica) i popisu stanovništva.

Nakon neophodnih priprema Austro-Ugarska je 16. juna 1879. godine izvršila popis stanovništva i kuća.

Stanovnici su popisivani po vjerskoj a ne po nacionalnoj pripadnosti. Srednja Slatina je tada bila dio Donje (Dolnje) Slatine (prvi put će biti popisana kao zasebno selo 1910. godine), kotar je bio Gradačac a on je pripadao Zvorničkom okrugu. Donja Slatina se dijelila na tri zaseoka: Mahala Srednja, Ražljevi i Puškari. Mahala Srednja i Ražljevi u kasnijim popisima pripadaju Srednjoj Slatini. 

Po popisu Donja Slatina je brojala 105 kuća i 734 stanovnika. Muških 379 i ženskih 355. Pravoslavnih je bilo 395 a katolika 339. Pravoslavno stanovništvo je živjelo u Mahali Srednjoj (107) i Puškarima (288) a katoličko u Mahali Sredenjoj (94) i Ražljevima (245). Na osnovu gore navedenih podataka može se zaključiti (pod pretpostavkom da su Mahala Srednja i Ražljevi bili u granicama iz kasnijih popisa kada su popisani kao zaseoci Srednje Slatine) da je Srednja Slatina tada imala 61 kuću i 446 stanovnika. Muških 235 i 211 ženskih. Pravoslavnih je bilo 107 a katolika 339.