Pretraga

Arhiva članaka

Приказивање постова са ознаком Crkva Slatina. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Crkva Slatina. Прикажи све постове

Оно када су у Слатини била два попа

недеља 21. фебруар 1988. стр. 9-10.

Један од актуелних догађаја у животу православног човека са подручја црквене општине Горња Слатина код Добоја, биле су Задушнице у прошлу суботу. На њима се дефинитивно потврдило да је село подељено између два попа који се међусобно не признају и не подносе.


А све је почело пре седам година када је вољом црквених власти постављен Михајло Миловановић, свештеник, те су му том приликом предати у руке поред пастве и сва црквена добра, од матичних књига и печата, до цркве са кључевима. Поп Михајло на самом почетку није био задовољан радом црквеног управног одбора, састављеног, иначе од виђенијих људи, па је захтевао да се изабере нови одбор а црквене паре ставе на рачун у банци. Епископ зворничко-тузлански дао му је за право и сходно црквеним правилима подржао нови одбор.

Записник о изградњи школе у Г. Слатини из 1907. г.

Записник
састављен у ванредној сједници Српског Православног Црквеног одбора у Слатини дана 11. априла 1907. год.

Присутни од стране црквеног одбора:

Андрија Марковић, предсједник
Мићо Станишић, подпредсједник
остали чланови:
Марко Вуксановић (Бабић)
Илија Вуксановић
Паво Босић
Саво Тривковић
Петар Васиљевић
Станко Савић
Вујо Аранђић
Илија Јовановић, перовођа
г. Јован Јокановић, свештеник
г. Борислав Борић, главни надзорник српских школа у Босни и Херцеговини који се ту десио дошавши госп. свештенику Јов. Јокановићу на позив његов.

Crkva i sveštenstvo u Slatini

PREDGOVOR 

Na početku želim da napomenem da sam materijal za pisanje ovog članka uzimao iz knjiga - "Selo Slatina kod Bosanskog Šamca i njena okolina" i "Srednja Slatina u Bosanskoj Posavini - Život i običaji". Obje knjige obrađuju ovu temu na način da pišu samo o crkvi i sveštenstvu one vjere kojoj pripadaju. Nije se smoglo hrabrosti a niti imalo volje da se barem kaže nešto malo i o "drugoj" vjeri.
Pitam se: "Da li je to, i kakva je to priča o Slatini?"
Želja mi je da o Slatini pišem na drugačiji način i molim Svevišnjeg da me obdari hrabrošću i smjelošću da o njoj uvijek pišem kao o selu gdje žive dva naroda i dvije vjere.
Negirajući ili nijekajući jedni druge, negiramo Slatinu, njenu  istoriju, naše porijeklo i korijene, negiramo sami sebe.

PRAVOSLAVNA CRKVA I SVEŠTENSTVO

Crkva u G. Slatini, 70-tih
Prva pravoslavna crkva za koju znamo je ona crkva u groblju u Gajevima koju su Turci zapalili 1780. godine. Znamo da su Turci za vrijeme austro-turskih ratova (1683-1699) porušili i popalili sve crkve u Posavini a sveštenstvo pobili ili protjerali. Prota Petar Jovanović (prota u Slatini u periodu 1893-1896) smatra da tu sudbinu nije doživjela ova crkva i da ju je stanovništvo koje se naselilo sredinom XVIII vijeka tu zateklo. Drugi pak misle da su je podigli ovi doseljenici pošto su došli na ove prostore. Za sada ni za jednu tezu nemamo neku istorijsku potvrdu.

Po nekim predanjima u Slatini je postojao sveštenik i prije 1870. godine. Predanja govore o saboru (zboru) o Duhovima gdje su se sakupljali vjernici iz cijele Posavine. Lokalitet gdje se održavao zbor prozva se "Crkvino Polje". Preko rijeke Gradašnice, Turci su pravili tabor (logor) da bi pratili ova dešavanja i taj lokalitet prozva se "Taborište". Ovo saboravanje i okupljanje pravoslavnog stanovništva u okolnostima kada su gubili teritorije u Ugarskoj nije se dopalo Turcima. Prota Petar Jovanović kaže da su crkvu zapalili doseljenici koji su došli iz Budima a naselili se u Ledenicama, Ražljevima i Sibovcu.

Popularni postovi

Пратиоци