Pretraga

Arhiva članaka

07. март 2014.

Pero Bosić, narodni heroj


Pero (Vlado) Bosić, rođen je 11. maja 1921. godine u Gornjoj Slatini u siromašnoj porodici, od oca Vlade i majke Joke. Osnovnu školu završio je u Gornjoj Slatini a trgovačku u Beogradu, gdje je i boravio do početka II svjetskog rata. Slobodarski opredjeljen, dobrovoljno se javljao da učestvuje u odbrani Čehoslovačke.

Neposredno pred napad Njemačke na Jugoslaviju vratio se u Slatinu. U rodnom kraju bio je više puta šikaniran od nove ustaške vlasti kao simpatizer KPJ, s namjerom da se zastraši i odvrati od pobune.
U septembru 1941. godine priključio se Ozrenskom partizanskom odredu. U tom odredu borio se rame uz rame sa Milošem Kupresom, takođe narodnih herojem i partizanskom legendom Ozrena i Trebave. Bio je i u borbi sa crnom legijom kod sela Turije, 13. januara 1942. godine, kada je Kupres poginuo.
Noću, 8/9. maj 1942. godine, u borbi sa četnicima, negdje u zeničkom kraju, biva prvi put ranjen.
Godine 1942. postaje član Komunističke partije Jugoslavije.
U martu od 1943. godine nalazi se u 1. majevičkoj brigadi kao komandir 1. čete, 1. bataljona. U borbama na Sutjesci dva puta je lakše i jednom teže ranjen.
U ljeto 1943. godine postaje komandant 1. bataljona u Posavskom NOP odredu a u proljeće 1944. godine i komandant Posavsko-trebavskog odreda.

pero-bosic-narodni-heroj-dzemal-bijedic
Pero Bosić i Džemal Bijedić
Mjesto pogibije Pere Bosić

Preminuo je 18/19. januara 1945. godine u Srebreniku. U borbi sa četnicima Avalskog i Trebavskog korpusa pod komandom Nikole Kalabića, koji su se nalazili na kuli u Gradačcu, 17. januara, zadobio je teške rane. Od rana podliježe u Srebreniku na puta ka bolnici u Tuzlu. Sahranjen je u Gradačcu.

Ukazom predsjednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. marta 1953. godine proglašen je za narodnog heroja.

Dvije osnovne škole nosile su njegovo ime, u rodnoj Gornjoj Slatini i u Podorašju kod Srebrenika.
U Gornjoj Slatini i Šamcu postavljena je spomen bista ovom narodnom heroju a prije rata postojala je i u Gradačcu.
Više gradova prije rata u BiH imalo je ulicu sa njegovim imenom (Gradačac, Bosanski Šamac, Srebrenik, Brčko, Tuzla).

***

Boro Popović, saborac i posleratni komunistički funkcioner u BiH,  u svojoj knjizi "Partizani u Posavini" o Peri kaže: "Pero je mladić srednjeg rasta, snažan. Još u jesen 1941. godine otišao je u partizane na Trebavu, pa onda na Ozren. Bio je poznat zbog svoje hrabrosti i junaštva. Odličan puškomitraljezac, a kasnije komandir čete u VI brigadi, istakao se u mnogim borbama.
Njegova ratnička slava odavno je prešla okvire VI brigade, a priče o njegovim podvizima stizale su i do njegove Slatine i do Posavine. Znalo se da se od prvih dana istakao u borbama na Ozrenu i da je sa svojim puškomitraljezom činio čuda od junaštva. Bio je u nizu akcija sa poznatim ozrensko-trebavskim junakom Milošem Kupresom. Bio je i u teškoj borbi kod sela Turije, gdje je poginuo Miloš Kupres. Prema kazivanju Toše Vujasinovića , u čijem je odredu bio, Pero Bosić je uvijek bio na najtežim mjestima i to, po pravilu, kao dobrovoljac. Istakao se naročito u borbi protiv četnika u pučevima koje su četnici izvršili na Ozrenu i drugdje. Negdje u zeničkom kraju , prilikom jednog takvog prepada Pero je ranjen u lice. Iako ranjen i sav obliven krvlju , prvi se snašao i sa puškomitraljezom prokrčio put sebi i svojim drugovima. Kasnije, u ljeto, negdje kod Vlasenice, našao se na položaju i sa malom grupom partizana zaustavio jaču kolonu Francetićeve, tzv. crne legije koja je išla u pomoć opkoljenoj Vlasenici. Sa položaja se povukao tek kada je ostao bez ijednog metka. Brojni su njegovi podvizi i u V ofanzivi. Gdje god su bile najžešće bitke, bio je tu i Pero Bosić, sa svojim puškomitraljezom. Ranjavan je više puta. Većinu rana "othodao je" kako se govorili. U bolnicu je išao samo kad je bio teško ranjen i kad ga drugovi nateraju. Pa ni tada nikad nije ostajao u bolnici do potpunog zalečenja. Čim bi se malo oporavio napuštao je bolnicu, pa i bježao iz nje, samo da se što prije vrati u jedinicu. Takvih i sličnih Perinih podviga bilo je na pretek.
Pero je samom svojom pojavom osvajao ljude i sticao njihovo povjerenje. Mladić, jedva ako mu je prošlo dvadeset godina, bio je nabijen snagom. brz, elastičan, kretao se lako kao na oprugama. Iz njega je zračila odlučnost i neka neobuzdana hrabrost. A skroman, nenametljiv, drag i blizak ljudima. Borci su ga voljeli, divili mu se, vjerovali i išli za njim."

Literatura: Esad Tihić, Posavsko-trebavski NOP odred; Boro Popović, Partizani u Posavini; Matična knjiga rođenih, Gornja Slatina; Milan LJ. Borojević, Ogledalo pamćenja i zahvalnosti; Wikipedia.

0 коментара :

Постави коментар

Vremeplov

Novogodišnja priredba OŠ Srednja Slatina - FOTO

I na kraju ove kalendarske godine u školi je održana priredba koju su pripremili učenici PO Srednja Slatina sa učiteljicom. Održana je i to...

Popularni postovi