F.K. Sloga

F.K. Sloga je osnovana 1959. godine. Klupska boja je bijela.

Fudbal na prostorima Srednje Slatine počeo se igrati, kako to kažu stariji mještani ovog sela za vrijeme „zadruge“. Suvremenici toga doba pričaju da je prvu loptu u Srednju Slatinu donio Gojko Stanojević 1949. ili 1950. godine, mještanin ovog sela koji je radio kao najamni radnik u Šantiću. Lopta je bila jajastog oblika i sašivena od šatorskog krila.

Prvu pravu loptu u Srednjoj Slatini kupio je Petar Pajić 1953. godine a vrijedila je 6 duluma zemlje. Tada je počela igra fudbala u Srednjoj Slatini. Igralo se samo nedjeljom i većim svetkovinama, kada se završe svi poslovi oko zemlje. Stariji svijet je ovu novu igru smatrao samo „dangubom“. Igralo se po livadama i travnjacima, bosonogo, obično zaseok protiv zaseoka. Za „Mahalu“, zaseok Srednje Slatine igrali su: Joco Stokić, Petar Pajić, Nedo Stokić, Živan Cvijančević, David Baćić, Petar Božanović, Mika Pajić, Nikola Despić, Petar Džombić, Spasoje Lazukić, Joco Baćić, Božo Baćić i dr. . U to vrijeme kao najbolji fudbaleri ističu se Joco Stokić, Petar Pajić i Nedo Stokić koji odlaze igrati u klubove koji su tada postojali, u Donju Slatinu i Tramošnicu. Vrlo brzo su postali najbolji igrači svojih klubova a za Jocu se priča da je bio jedan od boljih fudbalera na ovim prostorima u to vrijeme.

Igralište je napravljeno 1956. godine, kada je grupa omladinaca uspjela ubijediti tadašnjeg predsjednika zemljoradničke zadruge, Ivu Kovačevića da je fudbal nešto što je napredno i potrebno selu. Nakon što su dobili zemljište na kome su se nekada nalazili objekti zadruge, ruševine koje su ostale od objekata zadruge su porušili i zemljište poravnali motikama. Samo je bilo pitanje vremena kada će se osnovati klub, jer se fudbal igrao na ovim prostorima a u okolnim selima već su postojali klubovi.

Godine 1959. klub su osnovali i registrovali kao fudbalski klub „Sloga“ Srednja Slatina: Pero Miličević, trgovac, Ivo Jurić, trgovac, Božo Pajić, učenik gimnazije, Joco Stokić, Nedo Stokić, Luka Džombić i dr. Tada su za Slogu igrali: Pero Miličević, Ivo Jurić, Božo Pajić, Luka Džombić, Joco Stokić, Nedo Stokić, Marko Mrkonjić, Živan Cvijančević, Petar Džombić, Marko Galić, Marjan Adžamić, Pero Adžamić, Marko Bošnjak i dr. Klub je egzistirao do 1963. godine, kada ga napušta nekolicina najboljih igrača koji odlaze neki na rad u druge sredine a neki u druge klubove.

Rad kluba je obnovljen 1971. godine, najviše zahvaljujući "Omladinskoj organizaciji" i Josipu Šušku, mjesnom parohu, koji je ujedno bio i trener. Na turniru te godine u Gajevima Sloga je igrala u finalu sa ekipom Budućnosti iz Gornje Slatine i izgubila sa 1:0, ali je ekipa Budućnosti igrala sa dvanaest igrača. Utakmica je ponovljena, Sloga je pobijedila i osvojila turnir. Nagrada je bila pečeno prase.

Klub se takmičio u opštinskoj ligi. U to vrijeme za Slogu su igrali: Josip Šušak, Božo Pajić, Marjan Lepan, Dragan Stokić, Stanko Pajić, Momir Pajić, Pero Džinić, Pero Jurić, Mićo Đukić, Marjan Adžamić, Marko Jurić, Viktor Ivanković, Perica Pušeljić, Anto Jurić, Tanasije Mikić, Gavro Stokić, Pero Panić, Mihajlo Lazukić, Janko Vasiljević, Vinko Lepan, Mato Čović, Мilan Džombić, Vaso Stokić, Pero Zubak, Grga Zubak i dr.

1973. godina, utakmica protiv Novog Sela, Josip Šušak, Pero Jurić, Momir Pajić, Mato Čović, Dragan Stokić, Stanko Pajić, Janko Vasiljević, Božo Pajić, Marjan Lepan, Pero Panić i Pero Džinić

1974. godina, Janko Vasiljević, Gavro Stokić, Pero Zubak, Momir Pajić, Аnto Jurić, Vinko Lepan, Grga Zubak, Mićo Đukić, Dragan Stokić, Marko Jurić i Mato Čović.

U sezoni (1975-1976) godine Sloga je veći dio sezone bila lider ali se nije uspjela plasirati u viši rang takmičenja. Iz Sloge odlazi nekoliko najboljih igrača, Dragan Stokić i Mihajlo Lazukić u Donju Slatinu, Stanko Pajić i Vinko Lepan u Gajeve, Momir Pajić u Crkvinu. Ovako oslabljena Sloga vodila je borbu za opstanak kluba. U klub dolazi nekoliko mlađih igrača, Jovo Simeunović, Ilija Bošnjak, Boro Mikić, Ratko Baćić, Jozo Lučić, Anto Kovačević, Anto Lepan, Juro Baškarić i klub je uspio preživjeti. Predsjednik kluba je bio Božo Pajić.

1975. godina, Jovo Simeunović, Marko Jurić, Pero Panić, Savo Savić, Pero Zubak, Mato Majić, Dragan Stokić, Ilija Bošnjak, Tanasije Mikić, Momir Pajić, Stanko Pajić, Mato Čović i Vaso Stokić.

1976. godina, Boguljub Mikić, Milan Ikić, sudija, Jovo Simeunović, Boro Mikić, Ratko Baćić, Marko Jurić, Juro Baškarić, Anto Bošnjak, Vaso Stokić, Mihajlo Lazukić, Marko Cirak, Anto Kovačević, Ilija Bošnjak, Jozo Lučić i Božo Pajić

1977. godina, Jovo Simeunović, Hazim Hečić, Žarko Mikić, Petar Baćić, Ratko Baćić, Ilija Bošnjak, Nikola Lazukić, trener, Boro Mikić, Mihajlo Lazukić, Anto Jagić, Slobodan Baćić i Juro Baškarić

U sezoni (1980-1981) u Slogu se vraćaju Dragan Stokić, Momir i Stanko Pajić, Mihajlo Lazukić, u ekipu dolaze i Ivo Mrkonjić, Ivo Domazet, Stijepo Lučić i Milan Lazarević, od tada Sloga je znala samo za pobjede. Trener ekipe bio je Marko Jurić a Predsjednik kluba Mato Galić. Prvu utakmicu pobijeđena je renomirana ekipa Jedinstva iz Crkvine rezultatom 10:3. Sezona je završena trijumfalno, Sloga je samo jednu utakmicu igrala neriješeno a sve ostale je pobijedila. Ekipa je postigla 100 pogodaka a Dragan Stokić 50. I naredne sezone Sloga se ponovo borila za ulazak u viši rang. Ali titulu prvaka i plasman u viši rang izgubljeni su u zadnjem kolu. Sezone 1982-1983 godine ekipa je bila prvak i plasirala se u regionalnu ligu POR Brčko, a poučena prošlogodišnjim iskustvom titulu je obezbijedila nekoliko kola prije kraja sezone. Sezone 1983-1984 godine Sloga se borila za opstanak koji je obezbijedila u zadnjem kolu.

1981. godina, utakmica protiv Gajeva, Marko Jurići, trener, Nedo Baćić, Cvijan Cvijančević, Đuka Marić, Anto Jagić, Momir Pajić, Stijepo Lučić, Stanko Pajić, Josip Ćatić, Đurica Jurić, Dragan Stokić, Ivo Mrkonjić, Mihajlo Lazukić, Boro Mikić i Jovo Simeunović.

1975 godina. Dragan Stokić i Stanko Pajić (lijevo)
1980 godina. Dragan stokić, Mihajlo Lazukić i Gavro Stokić (desno)

Detalj sa utakmice 1975. godine, Pisari

Detalj sa utakmice 1981. godine.

Teško ostvaren opstanak je bio povod da se ekipa u sezoni (1984-1985) godine značajno pojača i u ekipu dolaze: Sead Kurbašić (igrač koji je igrao u drugoj ligi u Jedinstvu iz Bihaća), Marinko Šestan, Đorđe i Lazo Dušanić, Mićo Blagojević i dr. Tu sezonu Sloga je odigrala fenomenalno, sve pobjede za pobjedama,i nije bila rijetkost da gosti budu ispraćeni iz S. Slatine i sa desetak pogodaka u mreži. Kakva je fudbalska euforija vladala u S. Slatini tih dana, dovoljno je napomenuti da se u selu samo pričalo o fudbalu, na utakmice se dolazilo ujutro a pobjede se proslavljale do zore. Utakmica se neprestano prepričavala do najsitnijih detalja, sve do nove pobjede. Klub je imao svoju zastavu, himnu , navijače, jaku mladu ekipu i mnogi se slažu da je to najuspješniji period u istoriji kluba. Sloga se plasirala u viši rang takmičenja, ali i pored toga u Srednjoj Slatini je vladalo nezadovoljstvo jer te godine je bila reorganizacija liga i prvak je išao dva ranga više. Sloga je bila lider četiri kola prije kraja prvenstva i izgubivši režiranu utakmicu u Batkuši ostala je bez pet igrača, navodno su bili inicijatori prekida u utakmici u kojoj je Sloga sedam minuta prije kraja vodila 2:0. U toj utakmici teže je povrijeđen Sead Kurbašić . Ekipu su činili: Dragan Stokić, Marinko Šestan, Sead Kurbašić, Stanko Pajić, Momir Pajić, Đorđe Dušanić, Lazar Dušanić, Mićo Blagojević, Anto Jagić, Ivo Mrkonjić, Mićo Lazukić, Ivo Domazet, Jovo Simeunović, Anto Lepan, Cvijan Cvijančević, Boro Mikić i dr. Naredne sezone u ekipi je došlo do smjene generacija i ekipa nije mogla sačuvati ligaški status. U klubu su te sezone debitovali: Nenad Despić, Marko Jurić, Predrag Pajić, Božo Pajić, Anto Mrkonjić, Ivica Mrkonjić, Luka Bošnjak, Nenad Galić i dr. U sezoni (1986-1987), u jesenjem dijelu Sloga je osvojila samo tri boda. To je bio signal za uzbunu i u zimskoj pauzi za trenera je doveden Niko Savkić, a ekipa je pojačana sa desetak kvalitetnih igrača: Kikić (Kenedi), Anto Vlašić (Mrgud), Jurko Vlašić, Ivica Matuzović, Cvitkušić, Pero Šestan, Marjan Šimić, Ević, i još nekoliko kvalitetnih igrača iz okolnih sela. Ekipa je sačuvala ligaški status, a da je bilo koje kole više mogla je biti i šampion. Prioritet te godine je bilo osvajanje Kupa Zadrugara, Sloga je zaustavljena u polufinalu izgubivši od ekipe Korpara iz Grebnica na penale u S. Slatini iako je u Grebnicama pobijedila. U tom Periodu Sloga je organizovala jedan od najjačih turnira na ovim prostorima, a finale je sudio Jozo Mandić , savezni sudija. U sezonama do izbijanja rata Sloga je dvije sezone zaredom ispadala u niše rangove takmičenja.

U ratu od fudbalera F.K. Sloge poginuo je Slobodan Baćić rođ. 1954. godine i Jevto Stokić rođ. 1962. godine, a od članova uprave i prijatelja kluba poginuli su: Jovan Baćić rođ. 1951. godine, Gavro Vasiljević rođ. 1966. godine, Stojan Stokić rođ. 1954. godine, i Boško Žabarac rođ. 1969. godine.

Posle rata, u vrijeme oživljavanja rada klubova na području opštine Šamac (1995-1996) godine, Sloga je startovala u prvoj prvenstvenoj sezoni 1996 godine. Na osnivačkoj skupštini kluba u jesen 1995. godine za predsjednika je izabran Despo Despić, za sekretara Predrag Pajić, blagajnik je bio Pero Đuračković, treneri Nikola Nesterović i Dragan Stokić a u upravu su još izabrani: Stanko Pajić, Petar Smiljić, Ilija Maksimović i Ilija Simić. Sloga se takmičila u regionalnoj ligi POR Doboj. Prvu opremu ekipi su donirali naši mještani na privremenom radu u inostranstvu: Petar Đukić, Ljuban Baćić, Milan Vasiljević, Boško Stokić, Ratko Baćić, Petar Baćić i dr. Prva utakmica je odigrana protiv ekipe Bratstva iz Dubice, Sloga je izgubila rezultatom 4:2. Sastav ekipe je bio: Mihajlo Pajić, Božo Simeunović, Ilija Džombić, Predrag Pajić, Stanko Pajić, Božo Džombić, Obren Smiljić, Petar Smiljić, Dragan Stokić, Božo Pajić i Nikola Marjanović, rezerve su bili: Cvijan Pajić, Goran Baćić, Đokan Smiljić, Draško Stanislav, Milan Čeliković, Miloš Marjanović i Rado Smiljić. Prvi gol za Slogu je postigao Dragan Stokić. Prva pobjeda uslijedila je protiv ekipe Hajduka iz Batkuše u Batkuši, rezultatom 2:1.

1996. godina. Zvjezdan Blagojević, Dragan Stokić, Cvijan Pajić, Božo Džombić, ,Nikola Marjanović, Božo Pajić, Kosta Đukić, Stanko Pqjić, Mihajlo Pajić, Nikola Nesterević, Rado Smiljić, Stanislav Draško, Petar Smiljić, Predrag Pajić, Milan Čeliković, Đokan Smiljić, Obren Smiljić i Nenad Pajić

1997. godina. Dragan Stokić, trener, Stanko Pqjić, Mihajlo Pajić, Ilija Džombić, Petar Smiljić, Nenad Pajić, Božo Pajić, Marinko Lajić, Nikola Nesterević, trener, Rado Smiljić, Milan Čeliković, Obren Smiljić, Đokan Smiljić, Panislav Nesterović i Dragan Pajić

1998. godina. Dragan Stokić, trener, Mihajlo Pajić, Petar Smiljić, Stanislav Draško, Božo Pajić, Božo Džombić, Marinko Lajić, Nikola Nesterević, trener, Cvijan Pajić, Milan Čeliković, Nenad Pajić, Predrag Pajić, Miloš Marjanović i Obren Smiljić

Iako je Sloga sve vrijeme igrala u izuzetno teškim materijalnim uslovima u nekoliko sezona je bila ekipa za respekt. Sezonu (1999-2000) godine u jesenjem dijelu je završila na prvom mjestu. Ekipa je do zadnjeg kola zabilježila sve pobjede, u zadnjem kolu je poražena od ekipe Trebavca iz Vranjaka u Vranjaku. Tu polusezonu igrali su: Slađan Ćirić, Predrag Pajić, Obren Smiljić, Živko Radulović, Nenad Pajić, Stanko Pajić, Stanislav Draško, Božo Pajić, Božo Džombić, Goran Petrović, Saša Vasiljević, Nikola Marjanović, Đokan Smiljić, Rado Smiljić, Branislav Miljanović i dr.

1999. godine. Dragan Stokić, trener, Cvijan Pajić, Božo Pajić, Božo Džombić, Stanislav Draško, Goran Petrović, Nikola Marjanović, Nikola Nesterević, trener, Duško Mitrović, Obren Smiljić, Goran Baćić, Jovo Nedić, Nenad Pajić, Predrag Pajić i Đokan Smiljić

2000. godina. Duško Mitrović , Predrag Pajić, trener, Nikola Nesterović, trene, Mihajlo Pajić, Živko Radulović, Goran Baćić, Dragan Pajić, Nenad Pajić, Stanko Pajić, Stanislav Draško, Vukosav Aranđić, Božo Džombić i Obren Smiljić

2001. godina. Dragan Pajić, Mihajlo Pajić, Obren Smiljić, Nenad Pajić, Goran Baćić, Božo Džombić, Stanislav Draško, Živko Radulović, Rado Smiljić, Duško Mitrović i Božo Pajić.

Iz niza objektivnih razloga uglavnom materijalne prirode Sloga je morala pauzirati sezonu (2003-2004). Na svu sreću Sloga se vratila u sezoni (2004-2005) pridruživši se ostalim ekipama MOL Šamac-Modriča.

F.K. Sloga je prethodne sezone igrala sa promjenljivim uspjehom, jer za veće rezultate potrebni su daleko bolji uslovi i bolja materijalna situacija i u selu i u klubu. Klub od 1999. godine, svake godine u mjesecu avgustu organizuje memorijalni turnir.

U ljeto 2019. klub je objavio da se neće takmičiti u sezoni 2019./20.

Sloga i nakon prestanka sa takmičenjem svake godine organizuje memorijalni turnir.

I na kraju treba da spomenemo, da se ne zaboravi:

Najbolji igrač kluba je Dragan Stokić, najbolji strijelac je Dragan Stokić, najbolji golman je Marinko Šestan, najuspješniji trener je Marko Jurić, najviše utakmica je odigrao Stanko Pajić. (op. Ovo je mišljenje autora ali to će vam reći svaki mještanin Srednje Slatine). Kuriozitet je da su zajedno u ekipi igrali otac i dva sina, Stanko i sinovi Cvijan i Dragan Pajić. U ekipi zajedno su igrala braća: Momir i Stanko Pajić, Vinko i Anto Lepan, Đorđe i Lazar Dušanić, Ivo i Anto Mrkonjić, Predrag i Nenad Pajić, Cvijan i Dragan Pajić, Petar i Đokan Smiljić, Nikola i Miloš Marjanović, Obren i Rado Smiljić, Goran i David Baćić.

Labels: Istorija

1 коментар :

Анониман9. октобар 2022. 13:45
Šestan Marinko je došao 1982 godine
ОдговориИзбриши
Одговори

Додај коментар

Пријавите се на: Објављивање коментара ( Atom )

Pretraga

Kategorija članaka

Arhiva članaka

Omiljene stranice

F.K. Sloga

1 коментар :

Kalendar

Budućnost demonstrirala snagu protiv Bratstva

Popularni postovi