Jovan Radivojević, rođen je 1893. godine. Učiteljsku školu završio je u Somboru. Kao učitelj počeo raditi u Bosanskom Šamcu 1919. godine, u Gornju Slatinu došao 1920. i ostao do 1926. godine. Nakon toga ponovo učiteljuje u Bos. Šamcu do 1934. godine а odatle odlazi u Osijek. Sav svoj život posvetio je društvenom radu. Sve što je bilo progresivno i napredno u toku njegovog boravka u Slatini pokrenuo je lično ili je tome dao svoj pun doprinos. Osim što je bio učitelj bio je i prosvjetitelj, osnovao je zemljoradničku zadrugu, bio je horovođa u pjevačkom društvu "Gusle", osnovao je i pozorišnu sekciju.
Po političkom ubjeđenju komunista. Nakon izbijanja oružanog ustanka i borbe protiv okupatorskih snaga u Jugoslaviji 1941. godine staje u prve redove i poziva na otpor i borbu. Zbog političkog ubjeđenja i aktivnosti protiv okupatora biva uhapšen (21.9.1941.) i osuđen na smrt od strane ustaških vlasti u Osijeku. Strijeljan je 22. oktobra 1941. godine.
Sadašnja škola "Dobriša Cesarić" u Osijeku u periodu od 1957. do 1991. godine zvala se O.Š. "Jovan i Milena Radivojević".

Zapis o učitelju Jovanu pronašao sam u članku "Kulturno-prosvjetni radnici  i neke znamenitije ličnosti ovog kraja", u knjizi "Građa za monografiju, Bosanski Šamac i okolina", knjiga I, koga prenosim u cjelosti.
Prvi obrazovaniji ljudi u ovom kraju bili su isključivo učitelji i sveštenici. Sredinom druge polovine XIX vijeka, uporedo sa otvaranjem prve osnovne škole u Bosanskom Šamcu, došao je i prvi učitelj. To je bio Petar Gajić koga je za ovu dužnost angažovala grupa viđenijih građana Srba jer je u to to vrijeme to bila zapravo konfesionalna škola - Srpska škola - koja je kao takva radila sve do 1941. godine.

Od tada, tj. od dolaska prvih učitelja u ove krajeve, počinju ne samo prve prosvjetne aktivnosti, već i prve manifestacije kulturno-prosvjetnog rada i kulturno-zabavnog života. To je bilo vrijeme kada su štafetnu palicu u ovoj oblasti djelovanja od sveštenika preuzimali narodni učitelji. Od tada pa do konačnog oslobođenja naše zemlje, služeći kraće ili duže vrijeme u ovome kraju, mijenjao se vrlo veliki broj prosvjetnih radnika od kojih su neki ostavili u narodu najljepše uspomene.

Stariji ljudi Bosanskog Šamca rado se sjećaju naročito nekih od njih, koji su ne samo voljeli svoj poziv i svoje đake, već zavoljeli i cijeli ovaj kraj i njegove ljude. Ovo tim prije što su neki od njih dolazili i iz udaljenijih krajeva naše domovine.
Služeći u Gornjoj Slatini, imao je prilike da dobro upozna tadašnji život posavskih seljaka i stoga se posvetio i širenju zadružnih ideja među seljacima kod kojih je uživao velike simpatije. Za vrijeme   službovanja u Bosanskom Šamcu bio je od velike pomoći tadašnjoj Zemljoradničkoj zadruzi u ovom mjestu. Zahvaljujući njegovoj pomoći, kao i pomoći Svetozara Lazarevića, ova zadruga ostvarila je u svoje vrijeme vrlo uspješno poslovanje.

Politički je bio vrlo napredan, i kao takav ostao je dosljedan do kraja svoga života. Zato on, prema kazivanju nekih preživjelih boraca, povlačeći se sa ostacima bivše Jugoslovenske vojske i prolazeći kroz sela oko Bos. Šamca, poziva 1941. godine omladinu na otpor, savjetuje ih da skupljaju i ne predaju oružje i da odlaze u planinu. "Pušku na rame, pa u planinu, tamo je nana sloboda, drugovi," govorio je ovaj narodni učitelj svojim bivšim đacima odlazeći sa vojskom dalje prema Tuzli.
Da li je onda čudo što se i poslije toliko godina u Bos. Šamcu i u Gornjoj Slatini spominje ime ovoga dobrog i zaslužnog narodnog učitelja i javnog radnika? Drug Radivojević je zavolio ovaj kraj i ovdašnje ljude, ali i oni su voljeli njega. On je bio jedan od najpoštovanijih i najviše voljenih javnih radnika u ovom kraju.

Posebno veliko poštovanje prema Jovi Radivojeviću sačuvali su njegovi nekadašnji đaci iz Gornje Slatine u kojoj je on radio od 1919. do 1927. godine. Zašto je Jovo Radivojević pridobio tako velike simpatije cijeloga sela, a naročito njegovih đaka, o tome govori i ovo sjećanje jednog od njegovih bivših učenika.

Prema sjećanju druga Jovana Stajića, učitelj Jovo Radivojević bio je rijetko omiljena ličnost. On je bio toliko blizak ljudima da je selu bilo malo kuća u koje on nije navratio na prijateljski razgovor. On je bio pun akcije, a njegova ljubav prema selu i ljudima dala je i određene rezultate.

On je najprije osnovao Srpsku zemljoradničku zadrugu koju je  podržavao za cijelo vrijeme svog boravka u ovom selu. Kako je bio muzikalan i muzički obrazovan, bio je horovođa pjevačkog društva kojeg  je takođe on osnovao. Pored toga, on je osnovao i vrlo uspješnu pozorišnu sekciju u selu koja je često održavala pozorišne predstave i u okolnim selima.

U znak velikog piateta prema svome voljenom učitelju drug Stajić i danas čuva jedan novinski isječak iz nekadašnjeg lista "Hrvatski narod" u kome je 23. oktobra 1941. godine objavljeno strijeljanje učitelja Radivojevića.

Evo sadržine toga isječka:

"U utorak popodne održana je rasprava protiv komunista iz Osijeka. Pred sudom su odgovarali: Jovan Radivojevlć, star 48 godina, grčko-istočne vjere, učitelj rodom iz Borjeda, sa stanom u Osijeku, Milena Radivojević, njegova žena, stara 47 godina, učiteljica grčko-istočne vjere, rodom iz Dupljaje u Banatu, sa stanom u Osijeku, Franjo Noll, star 31 godinu, rimokatolik, bankovni činovnik iz Osijeka, Nada Noll, njegova žena, stara 30 godina, grko-istočne vjere, domaćica rodom iz Perleza u Bačkoj, sa stanom u Osijeku, Mihajlo Klajn, star 29 godina, grčko-istočne vjere, inženjer agronomije rodom iz Daruvara, sa stanom u Osijeku, Milica Križan, stara 23 godine grčko-istočne vjere, studentica agronomije rodom iz Dopsina, sa stanom u Osijeku i Tomo Šegović, star 36 godina, rimokatoličke vjere, kovač, rodom iz Novog Marofa, sa stanom u Osijeku. Radivojević i Noll sakrivali sa optuženog Klajna i sudjelovali u zločinačko-komunističkom djelovanju što su znale i Radivojevićeva i Nollova žena. Križanova je bila član Klajnove grupe, te prigodom uhićenja držala je kod sebe revolver i bombu. Šegović je kao komunist sudjelovao  u sabotaži. Sud je sve optužene osudio na smrt strijaljanjem. Osuda je nad osuđenima izvršena, jučer,  22.l0.1941. godine strijeljanjem."