Prsten je isključivo muška igra, mada ima pripovjedanja u kojima su igrale i žene ili su bile pomagači. Biti najbolji prstendžija u selu bilo je prestiž. Prestiž sa kojima se postojalo dio priča ili legendi koje prepričavaju Slatinci u dokolično vrijeme.

Prsten se po pravilu igra kada padne snijeg. Unaprijed se dogovori vrijeme i mjesto gdje će se igrati. Domaćin igre prstena treba da obezbijedi prostoriju za igru, meze i piće. Na pod se prostre ćebad, najčešće dva, predvostruče se i tako se napravi prostor gdje će se igrati. Na dvije suprotne strane prostre se još ćebadi i napravi se mjesto gdje će igrači sjediti. Prsten igraju dvije ekipe koje imaju najmanje dva igrača a može i više. Najčešće ekipe broje tri ili četiri igrača. Cilj igre je pronaći prsten koji se krije u kape skrojene od starih šešira. Kapa ima deset, negdje se igra i u jedanaest. Poene dobija ekipa koja krije prsten. Ekipa koja traži prsten ima pravo da bira četiri kape u kojima misli da je prsten. Ako se kapa udara smatra se da je u njoj prsten a ako se baca da nije. Ekipa koja traži ne mora da udara četiri kape po redu, može da bira kada će kapu udariti a kada baciti. Ako ekipa nađe prsten u prvoj kapi nema poena, u drugoj kapi, protivnička ekipa dobija jedan poen a u ostale tri kape dva poena. Ekipa, kada nađe prsten onda ga ona krije. A ako ne nađe prsten, protivnička ekipa dobija još dodatnih poena, od 4 do11 u zavisnosti od toga koliko su koje kape vrijedile. Najviše vrijedi kapa u kojoj je prsten a ekipa koja ga traži misli da je najpraznija -11 poena. Sledeća vrijedi 10, iduća 7, pa onda 6, pa 5 i zadnja 4 poena.

Pobjednik je ekipa koja skupi 201 poen. Partija prstena može da traje i 5-6 sati. Nekada se znalo igrati po dva dana i dvije noći bez prekida.

Za najbolje igrače u Slatini važili su Luka Džombić i Pero Jurić-Čikin. U znak sjećanja i poštovanja prema Peri Jurić-Čikinom igra se turnir u prstenu koji su organizovali Slatinci u Zagrebu.

Po pričama iz starijih vremena prsten nije bio samo igra kojom bi se kratilo zimsko vrijeme, nekima je bio i porok. Nije mali broj onih koji su izgubili veliki novac u prstenu a neki su izgubili i imanje.

Danas, sreća je da se prsten doživljava kao igra naših predaka koju treba sačuvati.

Svakako, interesantni su i termini koji su vezani za ovu igru. Mnogi su se zadržali i danas u toj igri. Ja ću ih zabilježiti jednostavno da se ne zaborave. 

Sinija - ćebe gdje se kriju kape.

Ćilo - prsten koji se krije, obično metalni dio lovačkog metka, prepolovljen uzduž.

Išćil - kapa u kojoj se smatra da je prsten.

Boš - prazna kapa.

Prvica - prva kapa po redu krivenja.

Pošljo - poslednja kapa po redu krivenja.

Čaršija - kapa u sredini.

Konj - poen.

Cura - kapa koja nosi 11 poena (kapa koju ekipa tipuje da je najpraznija a u njoj bude prsten).

Ostoja - kapa koja nosi četiri poena.

Čot - termin koji govori da je ekipa pobjednik ukoliko protivnička ekipa ne nađe prsten.

Šakica - jedan od načina  na koji se krije prsten.

Ostati u Ciganima - znači da ekipa nije osvojila sto poena.

Sporeno - pozicija kada na sećiji ostanu dvije kape.

Gazda ili šef kapa - kapiten ekipe.

Alka - prsten pronađen u prvom pokušaju.

Šljepak - kapa na kapi.

Šaret - znak koji odaje krivača.

Mjesto - mjesto gdje je u prošlom krivenju bio prsten.