U zadnje vrijeme imali smo nekoliko akcija na uređenju srednjoslatinskog groblja, jednostavno, radeći tu nije se moglo ne primijetiti prisustvo spomenika koji su svojevrsni pečat za nas daleke istorije. Iako ovi spomenici nisu nikad arheološki ispitani a trebali su biti, nesumnjivo je da su oni najstariji pisani tragovi bitisanja Srba na ovim prostorima. Nekoliko spomenika koje smo pronašli pisani su staroslovenskom azbukom. Godine koje se nalaze na spomenicima pokazuju da je ono postojalo krajem 18. vijeka. Koliko je zaista staro to je tema za arheološka ispitivanja ali možemo konstatovati sa dosta velikom sigurnošću a na osnovu onih spomenika koji nemaju natpisa (sigurno su stariji od ovih), da su se tu sahranjivali vjerovatno i naši pradjedovi koji su naselili ove opustošene krajeve sredinom 18. vijeka. Govorimo o stanovništvu koje je naselilo ove krajeve (nakon 1739 godine posle mira između Turske i Njemačke) a doselilo je iz: Stare Srbije, Hercegovine, Crne Gore, Polimlja, Gornjeg Podrinja, okoline B. Luke, Travnika … 

Postoje i neke priče i legende o ovom groblju kao što su da je to nekada bilo čifutsko groblje, da ga je na molbu stanovništva dao obnoviti Huseinbeg Gradaščević, da bude veliko onoliko koliko uspiju uzorati zemlje za dan tri brata blizanca sa tri vola i sl. Ali radi se samo o pričama i legendama od kojih su neke zabilježene u crkvenim knjigama u Obudovcu.

Sa pokojnim Rajkom Iliškovićem, istoričarem iz Šamca, jednom prilikom razgovarajući o ovoj temi, on mi je rekao da je smatrao da su najstarija groblja u Škariću i Gajevima i tako pisao, ali ga ova saznanja o našem groblju dovode u ozbiljnu dilemu.
Gospodin Rajko je umro a dileme oko starosti našeg groblja ostaju. Ja nemam namjeru, niti se usuđujem rješavati te dileme ali hoću ove spomenike da ostavim ovde zabilježene kao zalog budućim pokoljenjima.

Još slika možete pogledati ovde.