Prije nekoliko mjeseci pojavila se na internetu stranica „Župa-Slatina.net.“. U prvi mah iskreno me obradovala jer sam mislio da se radi o još jednom mediju koji će govoriti o našem selu, bilježiti događaje, govoriti o ljudima iz sela, našim lijepim poljima, našoj kulturi, običajima i sl.. Međutim vrlo brzo sam se razočarao. Razlog mog razočaranja su „Crtice iz povijesti“.

Dugo sam se dvoumio da li da napišem ovaj komentar, potpuno svjestan njegove težine i posledica koje mogu uticati na naše odnose u selu. Zato se unaprijed ograđujem i kažem da ovaj komentar za cilj ima samo utvrđivanje istine ili bolje rečeno raskrinkavanje neistine. Jednostavno kao Srednjoslatinac nemam pravo se oglušiti o neistine koje stoje u „crticama“ jer one su zaista velike, grube a često i uvredljive.

„Crtice iz povijesti“, djelo neimenovanog autora , napisane su blago rečeno neistinito i nekorektno i krajnje neprofesionalno. Obiluju neistinama, poluistinama, paušalnim procjenama, hronološki zbrkano i sa tendencijom da se opštepoznate istorijske činjenice prekroje. Bojim se da to nije proisteklo iz nepoznavanja istorije ovih prostora samog autora, već će prije biti da one za cilj imaju montiranje priče , da su Hrvati ovdje kao i u čitavoj Posavini starosjedioci a Srbi „došlje“ i da je njihovo „pravo“ na ove prostore veće od „prava“ Srba.

Pomenuti autor nam priča „priču“ a u nijednom primjeru ne navodi izvore svojih saznanja, ne zato što ih ne zna već je svjestan da mu oni ne mogu „držati“ priču.

Kako to izgleda „neukusno“ i brutalno evo primjera; „Nekako u to vrijeme (oko 1718. godine, o.a.), Turci doseljavaju i pravoslavne, najvećim dijelom Vlahe i Srbe, kako bi tko imao obrađivati zemlju, čuvati „meku“ granicu i plaćati porez.

Po njemu ispada da su Srbe ovdje naselili Turci tek u 18. vijeku ili ako hoćemo biti precizni Vlahe i Srbe.

O istoriji ovih prostora pisali su Jeremić, Klajić, Giljferdin i drugi ali najviše i najrelevantnije dr Adem Handžić u svojoj knjizi „ Tuzla i njena okolina u 16. vijeku“. On kaže, a s njim se slažu i ostali: „Preovlađuje mišljenje da su Turci konačno zauzeli Posavinu posle pada Beograda i Šapca, 1521. godine i da je u predtursko doba ovde živelo isključivo slovensko stanovništvo pravoslavni, rimokatolici i bogumili.“

Iako je ova „priča“ pričana hronološki u njoj se pojavljuje praznina oko 150 godina (1548-1694).

Postoji podatak da je 1623. godine župa pripadala samostanu u Modriči. Citiraćemo dr Adema Handžića koji kaže : „Tek sredinom XVI veka i ovde nastaje period političke i privredne stabilizacije gdje turske vlasti koloniziraju novo stanovništvo dovedeno iz Hercegovine i Crne Gore, koji su bili pravoslavne vjere. Osim što su bili u predtursko doba na ovim prostorima Handžić kaže da su Srbi bili ovdje i u 16. vijeku.

Ostaje nam nejasno zašto je pisac „crtica“ ove događaje prebacuje u 18. vijek.

Za 18. vijek postoje samo podaci o katoličkom stanovništvu i o njihovom broju u to vrijeme u Slatini. Istina je da nema podataka o tačnom broju pravoslavaca u Slatini u 18. vijeku ali imaju podaci i to relevantni o njihovom bitisanju na ovim prostorima. Dr Handžić kaže: „Tako je to ostalo sve do 1739. godine kada je između Turske i njemačkog cara Karla VI zaključen mir. Narod je opet počeo naseljavati opustošenu Posavinu i iz osnova podizati nova naselja. Novo pravoslavno stanovništvo doseljavalo je s juga, iz Starog Vlaha, Polimlja, Gornjeg Podrinja, Hercegovine, Crne Gore i Sedmoro Brda i sa zapada od banjalučkog i travničkog okruga. Rimokatoličko stanovništvo doseljavalo je iz srednje Bosne i Žepča.

To je ujedno bila poslednja smjena posavskog stanovništva širih razmjera.“

Za 19. vijek navode se dva podatka o postojanju Hrvata u Slatini i to da ih je 1813. godine bilo 150 a 1877. godine 293. Srba je u to vrijeme u Slatini bilo neuporedivo više. Na to nam ukazuje Spisak haračkih obveznika iz 1851. godine koje je pronašao i objavio dr. Milenko Filipović 1938. godine. U Slatini (Donjoj i Gornjoj) je popisano 179 domova. Ovim spiskom obuhvaćeni su samo Srbi. Neki domovi su u to vrijeme brojali i preko 20 članova. U spisku nisu navedeni domovi koji nisu bili sposobni da plate harač.

U „crticama“ nisu navedeni podaci iz austro-ugarskih popisa 1879,1855,1895 i 1910. godine. Nevjerovatno, jer se radi o podacima koji su opšte poznati, krajnje relevantni i precizni.

Godine1879. po austro-ugarskim popisima, Donja Slatina ( u čijem sastavu je bila i Srednja Slatina) je imala 105 domova, 734 stanovnika. Pravoslavaca je bilo 395 a katolika 339. Pravoslavni, Puškari 288 i Srednja Mahala 107, a katolici, Srednja Mahala 94 i Ražljevi 245.

Godine 1885. Donja Slatina je imala 114 domova, 856 stanovnika. Pravoslavnih je bilo 488 a katolika 368. Pravoslavni, Puškari 338 i Srednja Mahala 150, a katolici, Srednja Mahala 80 i Ražljevi 288.

Godine 1895. Donja Slatina je imala 1013 stanovnika, 559 pravoslavaca i 454 katolika.

Najveća neistina i notorna laž je da je u SLATINI , 1910. godine, bilo 588 katolika i 31 pravoslavac.

Godine 1910. po austro-ugarskom popisu Srednja Slatina je popisana kao posebno selo i imala je 110 kuća i 824 stanovnika, 202 pravoslavca i 622 katolika. Ako na to dodamo i podatke iz popisa Gornje Slatine ( 1246 stanovnika, 1207 pravoslavaca, 34 katolika i 5 Muslimana) i Donje Slatine (451 stanovnik, 451 pravoslavac), dobijemo sledeći rezultat, SLATINA je imala po austro-ugarskom popisu iz 1910. godine 2521 stanovnika, od toga 1860 pravoslavaca, 656 katolika i 5 muslimana. O kakvoj se brutalnoj i drskoj laži radi procijenite sami.

Da li je tačan podatak da je u Srednjoj Slatini 1931. godine bilo 1160 stanovnika od toga 900 katolika a 260 pravoslavaca, je za diskusiju. Doduše autor se ograđuje i kaže na to upućuju statistike. Te godine je bio popis ali je Srednja Slatina popisana u sklopu opštine Slatina a ne kao posebna jedinica.

Popis iz 1921 godine kaže da je u Srednjoj Slatini bilo 841 stanovnika, 629 katolika i 212 pravoslavnih. Ako imamo to u vidu, onda nije logičan prirodni priraštaj stanovništva, dosta je veći kod Hrvata nego kod Srba a i kasniji podaci o broju stanovništva ne idu u prilog ovoj tezi iz "Crtica iz povijesti".

„Pred sam rat u selu je živjelo 996 Hrvata, katolika i c. 300 Srba, većinom pravoslavne vjere“, kažu „ crtice“. Nejasno mi je zašto kaže da su svi Hrvati katolici a Srbi većinom pravoslavci.

Po popisu iz 1991. godine u Srednjoj Slatini je bilo 1277 stanovnika, 918 Hrvata, 341 Srbin, 4 Jugoslovena i 14 ostalih.

Na kraju, još jednom podvlačim da nemam namjeru da „trujem“ odnose između dva naroda u našem selu, naprotiv želim da ih popravljam i oplemenjujem. Ovim želim ukazati na svu besmislenost prekrajanja i falsifikovanja istine a sve u cilju favorizacije jednog naroda naspram drugog.

Naravno u eri interneta, svako ima pravo da otvori stranicu i piše šta hoće jer je sloboda govora neprikosnovena, ali i ta sloboda, barem za ozbiljne ljude, mora da obavezuje na istinitost, korektnost, poštovanje i uvažavanje drugih i sl.. Smatram da svi oni koji žele da pišu na internetu treba da se drže načela istinitosti i da uvažavaju činjenice i argumente.

Što se tiče pitanja ko je prije došao, koga je i kada bilo više, ko ima veće pravo na ove prostore, mene lično može zadovoljiti i odgovor koji nam je ponudio dr Adem Handžić - Slatinu je naseljavalo stanovništvo dveju konfesija - pravoslavni i rimokatolici. Prvi su srpske, a drugi hrvatske nacionalne pripadnosti.